Tag Archives: čarobni vrt

ČAROBNI VRT = SVIJET INTERAKTIVNE DIGITALNE SLIKOVNICE

Jutro je u Čarobnom vrtu svanulo užurbano. Sve je mirisalo na proljeće i lijepo vrijeme. Sunce je izašlo rano i pozvalo na igru malene stanovnike.

Vrt 1

Dugo je bilo jako hladno. To je trajalo mjesecima. Dok je vani zima svi stanovnici malog vrta spavaju u šarenim kućicama.  I leptiri, i pčelice, zločesti komarci, lijepi vilini konjici, živahni skakavci, vrijedni mravi, dosadne muhe, veliki bumbari, ozbiljne bubamare i strašni opasni stršljenovi. Stršljena su se svi bojali.

20220508_143646_resized

Svi su se odjednom probudili, izašli iz kućica i protegnuli se. U malom vrtu ugledali su čudovište. Veliko i šareno. I jako bučno.

To je bio samo Saša zvani Šiljo. Ali za male kukce Šiljo je bio ogroman, veliki div. Stajao je u sredini vrta i mrmljao sebi u bradu. Bio je ljut. Nešto mu nije bilo po volji. Imao je problem i nije ga znao riješiti.

 

Nastavak priče odaberite sami….           

Krimi smjer priče:

Antea Bencalić – Krađa leptirove kućice            https://bregancek.net/?p=1356

Dominik Šaravanja – Misteriozna ubojstva       https://bregancek.net/?p=1359

Gabriel Hainešek – Lopov Žabonačelnik            https://bregancek.net/?p=1362

Morena Beljak – Test iz matematike                   https://bregancek.net/?p=1365

Nikol Kožarec – Rat za svjetleću kost                  https://bregancek.net/?p=1368

Paola Štefanić – Lopov u čarobnom vrtu            https://bregancek.net/?p=1371

Tara Vitas – Nestanak hotela za kukce                https://bregancek.net/?p=1374

Tea Matijaščić – Nestanak ježevih bodlji            https://bregancek.net/?p=1377

Tia Zlodi – Tulipan Ljuban                                    https://bregancek.net/?p=1380

Vito Križan – Šiljo je nestao                                  https://bregancek.net/?p=1383

Žaklina Šoić – Požar                                               https://bregancek.net/?p=1386

Drama smjer priče:

Ana Horvat – Šiljo i nova učenica                       https://bregancek.net/?p=1303

Antonio Majić – Novi zakoni                               https://bregancek.net/?p=1313

Ema Evdjenić – Svađa                                           https://bregancek.net/?p=1317

Ema Mia Martinček – Ljubavna priča                https://bregancek.net/?p=1320

Lana Regović – Borba za grad                              https://bregancek.net/?p=1323

Lucija Paić – Šiljina priča                                      https://bregancek.net/?p=1326

Patrik Černauš – Rješavanje problema              https://bregancek.net/?p=1331

Obiteljski smjer priče:

Ema Ivkovčić – Djeca i pokloni                            https://bregancek.net/?p=1389

Ema Fotak – Božić u čarobnom vrtu                  https://bregancek.net/?p=1392

Ema Štefanić – Božićni dan                                  https://bregancek.net/?p=1395

Helena Jednar – Božić u vrtu                               https://bregancek.net/?p=1398

Karla Grdanjski – Ususret Božiću                       https://bregancek.net/?p=1401

Monika Obraz – Božić dolazi                                https://bregancek.net/?p=1404

Noa Lukšić – Advent u čarobnom vrtu               https://bregancek.net/?p=1407

Horor smjer priče:

Dolores Vrbančić – Zombiji                                 https://bregancek.net/?p=1334

Filip Budiselić – Božićna priča                            https://bregancek.net/?p=1337

Hana Bilić – Zapušteni vrt                                   https://bregancek.net/?p=1340

Leda Debeljak – Strašni Radovan                      https://bregancek.net/?p=1343

Marta Gavrić – Meksiko                                       https://bregancek.net/?p=1347

Petar Horvat – Bomba za Radovana                  https://bregancek.net/?p=1350

Vito Pavlin – Šiljina tužna priča                         https://bregancek.net/?p=1353

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Advent u Čarobnom vrtu – Obiteljska

U Čarobnom vrtu počinje mjesec studeni…Mještani i mještanke polako kreću s Božićnim i Novogodišnjim pripremama. Žabonačelinik Đuro naređuje da mještani i mještanke krenu kititi vrt, domove i ustanove. Ako je Žabonačelnik Đuro tako naredio, tako mora biti. Male životinje i kukci krenuli su prvo kititi glavni trg grada. Okitili su veliki bor s lampicama, kuglicama i sličnim dekoracijama. Na vrhu bora bila je Božićna zvijezda. Dok su oni zbog velike gužve Žabopolicajac Srećko regulirao je promet. Nakon trga kitili su sporedne ulice lampicama. Lampice su stavljali na stupove od struje. Nakon nekog vremena došao je Žabonačelnik Đuro u kontrolu. Bio je jako ponosan. Bliži se noć, a radovi samo što nisu gotovi. Ostalo im je još samo malo posla. Stanovnici vrta podijelili su se u dvije skupine, u jednu je išao Žabonačelnik, a u drugu zamjenik Dožabonačelnik Lovro. Prva skupina kitila je male trgove, tamo su kitili borove, na trgiće su stavljali stvari za slikanje s Božićnim dekoracijama i sl. Na sporednim ulicama postavlja li su lampice od stupa do stupa kao i na glavnim ulicama u Čarobnom vrtu. Na mnoge stupove stavili su plastične snjegoviće koji svijetle. Pala je noć, radovi su završili. Prvim danom prosinca u Čarobnom vrtu počinje Advent. Prvi dan adventa hrenovke, čajevi, sokovi, klizaljke i ulaznice za klizanje bile su besplatne. Došlo je jako puno životinja i kukaca. Svi su se veselili i razgovarali, plesali i pjevali, voljeli, ljubili i zabavljali. Žabopolicajac Srećko ponovno je  regulirao promet. Glavna manifestacija održavala se na glavnom trgu. Svaki vikend bio je koncert nekog pjevača, pjevačice, grupe/benda ili klape na glavnom trgu. Koncerti su inače na božićnoj manifestaciji besplatne. Prvi dan za otvorenje božićne manifestacije u Čarobnom vrtu na glavnom trgu nastupala je pčelica Maja Ščuput. Trg je bio pun.  Došli su i gosti iz susjednog vrta. Žabovatrogasac Mirko vodio je toplo-pjena party. Obukao je radnu odoru te svakih sat vremena bacao mlaz tople pjene. Glavni liječnik Hektor sa svojom medicinskom sestrom Helenom brinuo je da sve bude dobro što se tiče zdravlja na manifestaciji. Ako se za vrijeme adventa u vrtu dogodi neka zdravstvena situacija on će biti tu da je riješi.                                                                                                                                                                 10 dana kasnije…                                                                                                                                                                                         Prošlo je deset dana od početka božićne manifestacije. Na glavnom trgu bilo je već raznih koncerata, pčelice Maje Ščuput na otvorenju u subotu, stonožca Haka Moudeka na drugom danu adventa, leptirice Hloris Pragović prvog petka manifestacije, u subotu nastupala je sova Lenka Povačićek, a drugu nedelju (jučer) na manifestaciji nastupao je Floni Cetinskir. Svaki koncert bio je super. Svaki koncert imao je jako puno posjetitelja. Vrijeme je Badnje večeri. Advent traje, sve je spremno za svima najdraži dan u godini, Božić. Svi su se okupili u Crkvi u Čarobnom vrtu. Misu ponočku predvodio je  Žabosvećenik Patrik. Došao je Božić, dan ljubavi, mira, radosti, darivanja. Svi su se grijali i veselili u svojim domovima, bili s obitelji. Iako Božić odlazi, advent u vrtu još traje. Nastupa lija Felena Lizga, žabica Deverina. Svi se spremaju za novogodišnji doček, pozivaju goste. I eto došao je taj dan – Stara godina. Na glavnom trgu u 11 sati krenuo je specijalni koncert grupe Damgazin. 11 je sati i 59 minuta, kreće odbrojavanje 10,9,8,7,6,5,4,3,2,1, SRETNA NOVA GODINA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Svi pjevaju. Nažalost kraj je adventa, najljepšeg doba godine. Skidaju se lampice i ukrasi. Sretan Božić i Sretna nova godina!

Noa Lukšić

Noa Lukšić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Božić dolazi – Obiteljska

Bio je 4. prosinac. Tri tjedna ususret Božiću. Cijeli čarobni vrt pripremao se za Božić. Svi su bili sretni osim jedne osobe, a to je bio Saša( zvan Šiljo, dječak). Jedno jutro, zalutao je u čarobni vrt i bio je ljut jer nije znao što pokloniti sestri Vjeki za Božić. Prošle godine zaboravio je na njen poklon. Nije želio i ove godine napraviti istu pogrešku. Dok je vodio svoju brigu, stanovnici čarobnog vrta gledali su ga u čudu i pokušali odgonetnuti tko je on i što radi u njihovom gradu. I tako je nekoliko minuta Šiljo stajao na mjestu zamišljen, sve do trenutka kada nije osjetio da nešto maleno, sitno i zeleno hoda po njemu. Bio je to skakavac, gradonačelničeva desna ruka. Na naredbu Žabonačelnika Đure morao je odgonetnuti i istražiti tko je to i zašto je ušao u njihov vrt. Kad je konačno skakavac došao do Šiljina uha, rekao mu je da ga gradonačelnik hitno treba i da ga čeka na glavnome trgu. U početku, Šilji ništa nije bilo jasno, ali je odlučio iz znatiželje poslušati skakavca i poći za njim. Nije sve krenulo po načelnikovu planu. Počeo je govoriti i objašnjavati Šilji, no on ga ništa nije čuo niti razumio. Tada je Žabi Babi, gradonačelnikovoj supruzi, koja je cijelo vrijeme stajala i bila uz svoga supruga, na pamet pala ideja. Postavili su zvučnike na stupove i sve govore preko mikrofona. Na kraju su se uspjeli sporazumjeti. Kada je Šiljo rekao svoj problem građanima čarobnoga vrta, a to su bili leptiri, bubamare, mravi, muhe, komarci, mušice, pčele, ose… oni su mu predložili svoju ideju za odličan poklon. Predložili su da mu oni od drveta izrade nekoliko figurica, ukrasa, koje on može dizajnirati i osmisliti. Šiljo se na prvu složio s tom zamisli, no nije mu bilo jasno samo jedno. Zašto bi stanovnici čarobnog vrta htjeli pomoći nekom strancu? No, nije se previše zamarao time. Kukci čarobnog vrta tražili su zauzvrat pomoć od Šilje. Tražili su da na njihov grad postavi lampice koje će onda upaliti u ponoć na Badnjak. Šilji se ta zamisao svidjela, i prihvatio je ponudu. Drugoga dana, Šiljo je došao u čarobni vrt i prvo što je ugledao bile su prazne ulice. Pomislio je da možda svi spavaju ili su se predomislili u vezi jučerašnjeg dogovora. Ali nakon kratkog razmišljanja shvatio je da ova druga pomisao nema nikakvog smisla, jer onda ni Šiljo, a ni životinje ne bi imali koristi. Odlučio je da će sjesti na obližnji kamen i pričekati dok se ne probude. Kad se na glavnom trgu oglasio sat, svo stanovništvo počelo je izlaziti iz svojih kućica. Svi sretni što ponovno vide Šilju, zaželješe mu dobro jutro. Tada se oglasio Žabonačelnik, koji je uz sebe imao Žabopolicajca Srećka i Žabopolicajku Slavicu. Žabonačelnik zaželi dobro jutro novome prijatelju Šilji i odmah se svi bace na posao. I tako se cijelo stanovništvo uputi u tvornicu figurica, objašnjavajući putem Šilji što se gdje nalazi i kako se što radi. Tada glavni šef tvornice, upita Šilju kakve figurice želi. Šiljo odgovori da oni sami izaberu boju i oblik, i da će sigurno bolje izabrati nego što bi on. Svo ostalo stanovništvo čarobnog vrta koje ne radi u tvornici, okupilo se  oko Šilje. Gledali su kako precizno i s lakoćom postavlja lampice po vrtu. Trenutak kada je Šiljo trebao upaliti lampice bio je čaroban. Svi su odbrojavali. Ali u pravom trenutku ništa se nije upalilo. Svi su bili razočarani. U jednom trenutku je nastala velika tišina, ali se čuo i zvuk smijanja. To smijanje dolazilo je iz drugog smjera. Svi su se okrenuli u tome smjeru i ugledali Žaboneprijatelja stršljana Radovana kako se smije. Svima je odmah bilo jasno tko je kriv za problem. Uspio je dobiti svu pažnju malih životinja. Radovan pokaže dio lampica koje je planirao prerezati pred svima. Ugledavši to Žabonačelnik odmah naredi policajcima da krenu za njim i ulove ga. Radovan krene u vis kako bi poletio i spasio se. No kako se krenuo uzdizati, lampice koje je držao ispadnu mu iz ruke ravno u jezero. Svi prisutni u trenutku su se zaledili od pomisli što bi se iduće moglo dogoditi. Tada se dogodilo ono najgore. Veći dio lampica koji je upao u jezero bio je ukopčan u struju i počeo je gorjeti. Vatra se počela širiti po prvim kućama uz jezero. Tada se čula glasna sirena koja je odjeknula cijelim gradom. Bio je to Žabovatrogasac Žabogasac Mirko koji je došao ugasiti požar.  Pokušao je gasiti požar punih dvadeset minuta, no nije uspio. Pomagali su i svi ostali. Neki su uzimali vodu iz jezera u koje su upale lampice, dok su neki donosili vodu iz svojih kuća. Tako je gašenje požara potrajalo dugo u noć. Za to vrijeme Šiljo je ih je bio promatrao s istog onog kamena na koji je sjeo to jutro. Bilo mu je žao gledati ih kako se muče s požarom. Ali, mislio je, ako im pomogne, napravit će još veću štetu od one koja je nastala. Nakon neprospavane noći Šiljo se ujutro vratio u vrt. Prvo što je Šiljo ugledao bio je Žabonačelnik u pratnji skakavca. Kada je trg utihnuo, Šiljo se svima ispričao.  Darovao je staklenku meda kojega su napravile njegove prijateljice pčele u znak isprike. Vidno začuđeni stanovnici čarobnog vrta gledali su Šilju. Ni samome Šilji ništa nije bilo jasno. A zatim je Žabonačelnik rekao Šilji da se uzalud ispričavao i da on nije kriv za požar koji je jučer nastao. Čim je Šiljo to čuo, pomislio je skočiti od sreće, no ipak se suzdržao kako ne bi napravio potres stanovnicima čarobnog vrta. Stanovnici vrta ispričali su Šilji kako je on najmanje kriv. Bila je već pala noć i Šiljo je odlučio iznenaditi svoje nove prijatelje. Odlučio im je kupiti nove lampice i postaviti ih na isto mjesto na koje ih je neuspješno postavio dan prije. Šiljo je to napravio u čas posla i na svu sreću ovoga puta uspješno. Kada su stanovnici čarobnog vrta izašli iz svojih kuća, imali su što vidjeti. Vidjeli su pun grad svjetlećih lampica. Bilo je to veliko iznenađenje. Svi su Šilji s osmjehom zahvalili na svemu što je napravio za njih. Na izlazu iz čarobnog vrta, Žabonačelnik je Šilji je uručio nekoliko figurica za njegovu sestru Vjeku. No nije to bilo sve. Dali su mu još i punu kutiju domaćih keksa koje su napravila djeca posebno za njega. Tada se Šiljo zahvalio svima na lijepim poklonima i oprostio se od njih. Svi zajedno su dugo mahali za Šiljom sve dok se on nije izgubio iz njihovog vida. I tako je njihov dan završio sretno i sigurno će ostati još dugo godina u njihovim mislima.

Monika Obraz

Monika Obraz

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Ususret Božiću – Obiteljska

Bio je 23. prosinac. Žabonačelnik Đuro naredio je svima u gradu da svaki stanovnik, pa čak i on, mora napraviti kutiju  kolača za Božić.  Naravno da gradonačelnik nije napravio kolač, već je to prepustio supruzi Žabibabi. Prva dama vrta napravila je tri kutije kolača. Kada je Đuro saznao da su skoro svi u gradu odradili zadatak, odlučio ih je počastiti. Na glavni trg grada stavili su veliki bor. Svi su se iznenadili i razveselili. Samo bumbari nisu bili zadovoljni. Prepirali su se oko boje kuglica i lampica. Nisu bili sigurni hoće li staviti plave, šarene ili žute lampice. Oko kuglica su se jos nekako dogovorili, ali oko lampica teško. Izabrali su da će lampice biti plave kako bi se jače vidjele. Kuglice su izabrali crvene.    Bližio se Božić, zima, snijeg, a bumbari nisu mogli naći niti jedan cvijet. Đuro je bio glavni u gradu pa je i on bio zadužen za bumbare. Napravio im je iznenađenje. Kukcima je stavio svakakve poklone od grada ispod bora. A za bumare je posadio jedan poseban cvijet koji može živjeti i zimi. Žabababa je šetala okićenim gradom i na putu ugledala jedno malo mače, mokro i uplašeno. Odlučila je udomiti tu macu i nazvala ju Nela. Bila je cura. Nela je jela svu hranu za mačke nije joj bilo bitno kakvog je okusa. Toliko je bila gladna. Kad nije jela spavala bi. Bila je budna samo kad je trebala jesti . Ponekad se igrala kad joj je baš jako bilo dosadno. Žabababa joj se svaki dan divila koliko je ona bila lijepa  maca. Imala je debelo zimsko krzno. Božić je bio sve bliže i bliže. Stanovnici su se još vise veselili. Bili su nestrpljivi vidjeti što su dobili ispod bora. Svi stanovnici nagovarali su gradonačelnika da im kaže što  je stavio ispod bora. Ni on više nije mogao šutjeti pa im je malo i otkrio. Rekao da je djeci stavio puno slatkiša, olovku i gumicu, a odraslima božićne čarape i čokoladu. Za Badnjak su svi bili veseli. Pjevali su pjesmice  i zabavljali se. I došao je taj 25. prosinac kada su si svi međusobno slali poruke i čestitali Božić. Išli su se malo družiti sa familijom i natrag doma. Gradonačelnik i njegova supruga poslali su poruke da je okupljanje ispred bora u 18h . Neki nisu mogli doći jer ih je zatrpao snijeg. Bili su jako tužni. Odlučili su pješačiti do grada pa je to potrajalo satima. Zvali su gradonačelnika, pa njegovu ženu ali se nitko nije javljao na telefon. Snijeg je toliko jako zatrpao grad da i auti koju su tuda vozili nisu više mogli i morali su stati. Autobus nije išao. Nije im bilo druge nego pješke. Došli su prekasno kad više nikoga nije bilo. Nazvali su ponovno gradonačelnika te su im podijelili otale poklone. I tako je završio prekrasan dan.

Karla Grdanjski

Karla Grdanjski

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Božić u Čarobnom vrtu – Obiteljska

Šiljo je imao neki problem i nije znao kako ga riješiti. Nije imao božićno drvce a znao je da je još samo dva dana do Božića. Mislio je da su roditelji i seka potpuno zaboravili na bor. Već su svi u čarobnom vrtu imali božićno drvce, a neki su ga već i ukrasili. Bubamara Mara je prije tjedan dana okitila svoje kao i ptica Milica. Šiljo se sav uspaničio da će ovaj Božić biti najgori do sada  zato što on nema svoje božićno drvce. Ako nema drvca, nema ni poklona Djeda Božićnjaka. Odjednom pokuca netko na vrata kuće. Stigli su mama i tata. Šiljo otvori vrata i odjednom ugleda najveće božićno drvo koje je mogao zamisliti. Počeo je skakati po kući od veselja. Šiljo i seka Vjeka su se odmah bacili na ukrašavanje drvca. Hoćemo li na drvce staviti crvene kuglice? pita Vjeka. Ne! Odgovori Šiljo. Stavit ćemo zelene kuglice. Ne! crvene. Ne! zelene. Ne! crvene. Posvađali su se odmah. Dosta!!! prelomio je tata. Ako ćete se prepirati nećete stići ukrasiti drvce, a onda neće doći Djed Božićnjak i neće biti poklona. Odmah su se primirili.  Mama ih pozove: Ko želi raditi medenjake i kolače? Mi, mi, mi, mi! odgovoriše uglas. Onda idite oprati ruke i dođite. Jesmo! Jesmo! Evo nas! Morali su staviti pregače i zasukati rukave. Nakon posla bilo je vrijeme za tuširanje, pranje zubi i krevet. Jako su bili poslušni. Slijedećeg jutra probudili su se u isto vrijeme, razgrnuli su zavjese na prozoru i ugledali snijeg. SNIJEG!, SNIJEG!, JUPI SNIJEG! Mama, tata snijeg! Obukli su jaknu, šal, kape, cipele, rukavice i izletjeli iz kuće. Kada su stigli u vrt tamo je već sve bilo bijelo od snijega i božićno dekorirano. Iz malih kućica stanovnika čarobnog vrta mirisalo je po božićnim kolačima, cimetu i jabukama. Prvi na koga su naišla djeca bili su policajac Srećko i policajka Slavica. Bila je tu i bubamara Mara. Ponudila im je tek ispečene božićne kolače. Ali odlučili su prvo napraviti snjegovića. Šiljo jednu veću grudu stavi na pod i počne je kotrljati. Na kraju ta gruda je bila skoro veća i od samoga Šilje. Seka Vjeka radila je središnji dio snjegovića. Priključila im se još i vjeverica Marica. Ona je bila zadužena za snjegovićevu glavu. Kad su završili Šiljo i Vjeka su Marici dali orah u znak zahvalnosti što im je pomogla. Šiljo i Vjeka probali su bubamarine medenjake, otišli natrag u kuću i skinuli sve mokre stvari sa sebe, baš kako bi mama htjela. Cijeli dan su proveli sa obitelji. Navečer su prije spavanja stavili medenjake i mlijeko pod božićno drvce za Djeda Božićnjaka. Sljedeće jutro probudili su se nikada sretniji. Dotrčali su do sobe roditelja i skakali im po krevetu dok se nisu i oni probudili. Svi zajedno otišli su do drvca ispod kojeg su bili pokloni. Šiljo je dobio autić na daljinski, Vjeka barbike. Mama Drama dobila je parfem, a tata kravata čarape. Na Božić došao je još drugi dio njihove obitelji na ručak i oni su također donjeli poklone. Šiljo je mislio: ovo je najbolji dan na svijetu! Poslije ručka obitelj je prošetala čarobnim vrtom gdje su ih dočekali svi stanari vrta. Svi zajedno pjevali su božićne pjesme. Šiljo i Vjeka su napravili grude pa su se počeli grudati. Nakon što je prošao i taj predivan dan svi su sjeli na kauč, pili kakao i gledali Grinča, jer je to najdraži crtić Šilje i Vjeke. Tako se završio još jedan prekrasan, zabavan, zanimljiv i čaroban Božić u čarobnom vrtu.

Ema Fotak

Ema Fotak

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Šiljo je nestao – krimi

Jednog jutra u Čarobnom vrtu stanovnici su imali čajanku. Bili su tu leptiri Marko i Darko, mačak Ivan, pas Dragomir, bubamare Božica, Ruža i Jelena te ptičice Nikolina i Nikola. S njima je bio i Saša zvan Šiljo. Inače je jako nespretan i gotovo uvijek kasni. Tog se jutra ništa nije dešavalo, bilo je mirno. U podne je Šiljo bio na ručku s Žabonačelnikom Đurom i njegovom suprugom. Nakon ručka su popili čaj i otišli. Navečer su stanovnici trebali imati večeru sa Žabonačelnikom, svi su se pojavili samo Šiljo nije… Nakon što su vidjeli da Šilje nema, pomislili su da opet kasni, pa su malo pričekali. Nije ga bilo. Večerali su i otišli spavati. Sutradan ujutro, Šiljo se nije pojavio ni na doručku. To je već bilo malo čudno. Tad su stanovnici počeli sumnjati. Pas Dragomir otišao je do njegove kuće, pokucao, ali nitko nije otvarao. Ušao je u kuću kroz prozor i vidio da Šilje nigdje nema. Otišao je do ostalih stanovnika i rekao im sav uspuhan: Šilje nema! Pozovite Srećka! Bubamara Ruža odmah je pozvala policajca Srećka. Nakon deset minuta došli su Žabopolicajac Srećko i njegova kolegica Slavica. Što se dogodilo? upitao je Srećko. Odgovori mu Dragomir: Šilje nema! Nestao je! Srećko je sve zapisao i on i Slavica vratili su se u stanicu. Pozvali su u pomoć i detektiva Josipa. Počela je istraga. Razgovarao je prvo s životinjama u vrtu. Nitko od njih ništa nije vidio. Otišao je u Šiljinu kuću te istražio kuću. Nije našao ništa sumnjivo. Šiljo je na prozoru imao rozu klupicu s cvjetićima. Cvjetići su lijepe plave boje i govore. Cvjetići su Josipu rekli da nisu ništa vidjeli ali su čuli zujanje. Također su rekli da su čuli kako Šiljo viče: Upomoć! Rekli su da je vika i zujanje išla u smjeru kuće stršljena Radovana. Detektivu Josipu odmah je sve bilo jasno. Na putu do Radovanove kuće Josip je vidio pticu Jasnu i pitao je: Jesi li slučajno vidjela Šilju ili stršljena Radovana? Vidjela je Radovana kako nešto nosi i čula je viku. Josip je sad sve povezao. Sa Srečkom i Slavicom zaputio se u Radovanovu kuću. Vidjeli su Radovana kako odmara te ga pitali za Šilju. Ma uopće ga nisam vidio, odgovorio je. Josiš je želi pretražiti kuću ali Radovan nije dao: Ne smiješ, nemaš sudsko odobrenje. Josip se vratio u stanicu te poslao Srećka i Slavicu na sud po odobrenje za pretragu. Kad su se Srećko i Slavica vratili s odobrenjem, Josip se odmah zaputio u Radovanovu kuću. Pokazao je Radovanu dozvolu i pretražio kuću. U garaži je našao samo alat. U spavaćoj sobi nije našao ništa, a u dnevnoj sobi bilo je uže. Samo jedno mjesto nije pretražio – podrum. U podrumu je vidio svijeću, par stolaca i čulo se mrmljanje. Odmah je pozvao pojačanje. Došli su policajci Srećko, Slavica, Leon i Vesna. Čuli su kako su vrata zalupila. Od tog trenutka nisu više čuli detektiva Josipa. Ušli su u kuću i vidjeli Radovana kako veže Josipa. Odmah su uhapsili Radovana i oslobodili Josipa. A u podrumu, u najdaljem kutu bio je i Šiljo. Šiljo je bio presretan jer je napokon vidio dan, a Josip i Žabopolicajci su uhvatili najvećeg kriminalca u vrtu. Nakon tog dana svi u vrtu žive sretno. Radovan je dobio deset godina zatvorske kazne. Pokušao je pobjeći ali nije mu išlo. To mu je samo produžilo kaznu na 30 godina.

Vito Križan

Vito Križan

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Tulipan Ljuban – Krimi

Ova priča govori o strašnoj krađi tulipana Ljubana. Tko je taj tulipan, gdje je Ljuban, kako je? Svi se pitajuuu. Hoće li pronaći krivca? No, da bi sve saznali o toj priči moramo krenuti ispočetka. Toga dana Saša se probudio jako rano. Osjećao se jako čudno, otišao je u dnevni boravak i tamo je vidio mamu Dramu i tatu Kravatu kako se raspravljaju. Odmah im je rekao da prestanu i kažu mu o čemu se radi. Mama i tata ispričali su Saši da je netko ukrao tulipana Ljubana. Saša je odmah otrčao do seke peke Vjeke. Odmah ju je probudio zato što je ovo jako važan dan. Njih dvoje brzo su krenuli u vrt i tamo ugledali cijelo društvo kako plače. Netko je ukrao njihovog prijatelja Ljubana. Saša i Vjeka odmah su počeli razmišljati. Išli su od cvijeta do cvijeta, od pčelice do bubamare, ma nema koga nisu pitali. Prvo su, naravno, pitali za mišljenje Žabonačelnika Đuru. Zadnji put je vidio Ljubana prije tri dana, kada su zajedno bili u šetnji po vrtu, odgovorio im je. U potrazi im je pomogao Žabopolicajac Srećko. Jedini koga nisu pitali je stršljen Radovan kojeg su se bojali. On im je bio najveći neprijatelj, a pogotovo tulipanu Ljubanu. Skupili su hrabrost i krenuli prema Radovanovoj kući. Nije ga bilo doma. Sad su tražili i njega. Pretražili su cijeli vrt. Tražili su i izvan njega, išli sve do grada. Potpuno očajni vratili su se doma u čarobni vrt. Tek su onda shvatili da je Radovan cijelo vrijeme letio iznad i iza njih. Pitali su ga za Ljubana. Radovan je samo drsko odgovorio: Nije me briga za njega! Odmah su posumnjali da je Radovan nešto napravio Ljubanu jer ipak su oni bili najveći neprijatelji. Već je pao mrak. Saša i Vjeka morali su na spavanje. Za večeru pojeli su žgance s mlijekom da budu jaki i spremni na sljedeći dan … Kada je svanuo novi dan Saša i Vjeka ustali su iz kreveta spremniji nego ikada. U vrtu su vidjeli da je Radovan nekud otišao, ali očigledno je zaboravio zaključati vrata. Saša, Vjeka i Žabopolicajac Srećko ušuljali su se u Radovanovu kuću. Našli su na podu Ljubanove latice, a na stolu bilo je Ljubanovo  pismo koje je glasilo ,,Dragi stanovnici Čarobnog vrta ovo pismo pišem  jer me neko vrijeme neće biti. Nemojte se za mene brinuti. Ja ću biti dobro. Sve vas jako volim i pazite se Radovana .Voli vas vaš Ljuban!” Saši je sve to bilo jako čudno. Čekali su Radovana dok se vrati da bi ga mogli malo bolje ispitati. Nakon četiri sata Radovan je napokon došao doma. Na njihovo ispitivanje, Radovan je počeo mucati i plakati kako on nije htio i sve im ispričao. Ljuban je u utorak napisao pismo i stavio ga na oglasnu ploču. Pismo je uzeo Radovan i odnio ga u svoju kućicu. Čitao ga je i gledao, ali imao je problem. Nije znao dobro čitati. Latice na podu bile su za njegovu kupku. Sada je sve bilo jasno. Ljuban je otišao na Madagaskar i tamo mu je jako lijepo, pisalo je u poruci. Vratio se nakon tjedan dana i svima pričao kako mu je bilo lijepo na godišnjem odmoru. Iako nije volio Radovana, Ljuban se odlučio s njime pomiriti. Njihov razgovor trajao je satima, minutama, sekundama… jako, jako dugo. Cijeli vrt se skupio pokraj prostorije u kojoj su razgovarali. Svi su bili znatiželjni. Mislili su da će se Radovan i Ljuban svađati i tući. Nakon pet sati Ljuban i Radovan izašli su iz Radovanove kuće. Ljuban i Radovan su se pomirili svi su bili sretni zbog toga i svima je bilo drago. Na kraju su Ljuban i Radovan postali najbolji prijatelji i shvatili da imaju puno sličnosti i da je bilo baš smiješno i glupo to što su se svađali. Sada kad su najbolji prijatelji više nema problema. Radovan više ne provocira Ljubana i nema svađe. Njihova svađa znala je probuditi cijeli vrt, a ponekad i Sašu. Kada je došao Radovanov rođendan Ljuban mu je napravio ogromno iznenađenje. Pravio se da je zaboravio na njegov rođendan. Radovan je bio tužan i mislio je da su svi zaboravili, ali Ljuban je došao u njegovu kuću kad je Radovan zaspao i  donio mu je najfiniju tortu i kolače. Svi su proslavili Radovanov rođendan u miru i veselju.  Sad je u vrtu mir i svi se vole i poštuju i nema neprijatelja. Sada su svi samo prijatelji.

Tia Zlodi

Tia Zlodi

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Lopov u čarobnom vrtu – Krimi

U Čarobnom vrtu je inače sve mirno i veselo, svi se druže i zabavljaju. Tamo je i Žabonačelnik koji radi sve što hoće. Tako je svake noći bilo tiho. Ali ovaj put čuli su kako je nešto palo. Ujutro kad se mačka Lucy probudila trebala je dobiti hranu i igračke ali hrane nije bilo, kao da je nestala. Mislila je da je pojela sve. I braći komarcima su nestale neke stvari. Braća Bobo, Miko i Cviko su jedan drugoga krivili. Danju je sve bilo normalno i mirno. I slijedeću noć  je sve bilo tiho. Ujutro kad se jež Živko probudio nestala mu je dekica koju je smočio kad je pao u baru. Svake noći je sve više stvari nestajalo. Nitko nije znao tko to radi. Danju se nije događalo ništa, ali noću su nestajale stvari. Tako su se svi bunili i Žabonačelniku jer on nije vjerovao da se to događa. Rekao je da su možda stvari izgubili, a hranu pojeli. Slijedeću noć je baš Žabonačelniku Đuri nestao bicikl. E, to je već bilo strašno. Odlučili su uhvatiti tog tajnog lopova i postaviti kamere. To jutro sve je bilo u redu, kao da ih je lopov čuo. Sljedeće noći isto ništa. Pomislili su da je lopov otišao i da više neće krast stvari. Ali, prevarili su se. Lopov se ubrzo vratio, ukrao je stvari od skoro svakoga. Ali na kameri se ništa nije vidjelo. Činilo se nemoguće. Čak nije ni ostavio niti jedan trag. Noću su neki ostajali budni ali opet ništa nisu vidjeli. Nije bilo druge, sad su svi spremali svoje stvari u kuće. Žabonačelnik nije znao što da radi pa je postavio ispred Čarobnog vrta neku spravu koja se može upaliti ako netko prođe. To mu je bila nova ideja. Noću se nešto čulo ali to su bili samo komarci koji su išli malo preletjeti. Ni komarci nisu ništa vidjeli. Tu noć ništa nije nestalo. Danju su svi bili mirni zato što danju ne nestaje ništa. Navečer kad su otišli spavati svi čuli su korake, i tom času je sve počelo lupati i razbijati se. Kad su otišli pogledati svo cvijeće, stolovi, ukrasi, sve je bilo razbacano i uništeno. Čak i klizalište koje su svi obožavali i koje je stalno bilo puno jer svi vole klizati. Klizalište je bilo uništeno. Sve je bilo zamazano od zemlje od cvijeća koju je lopov pobacao unutra. Ništa nisu mogli napraviti. Kukci su bili ljuti zato što im nestaju stvari. Ujutro je bio sastanak  svih malih životinja. Trebalo je odlučiti što će dalje. Razgovarali su i pomisli da bi bilo dobro napraviti ogradu ali opet lopov je može preskočiti. Druga ideja je bila da netko stražari noću. Policija. Te noći žabopolicajac Slavko i žabopolicajka Slavica nešto su čuli, pogledali su ali su i stradali, netko im je bacio vreću na glavu i lopov je pobjegao. Taj tajanstveni lopov je izgleda jako lukav. Nakon toga opet nisu znali što napraviti. Jednostavno kao da nije bilo rješenja. Lopova su čuli, ali nisu ništa mogli. Bili su očajni. Neke noći se pojavio, neke nije, pa je to bilo još više tajanstveno. Svaki dan bilo je sve gore. Čarobni vrt  izgledao je prazan. Pola stvari je bilo sakriveno u kućama, a pola ih lopov već odnio. Probali su staviti neke natpise kojima prijete lopovu ali on se nije ničega bojao. Sljedeće noći je zapao snijeg. Nadali su se da će ga to omesti. Prve noći nije ga bilo, ali druge noći ostavio je tragove u snijegu. Više nije imao što ukrasti. Otisci su se slabo vidjeli zato što je do jutra zapao novi snijeg. Opet novi problem, lopov je počeo po vrtu bacati smeće, ali opet samo noću. Morali su smisliti neki novi plan. Ideja je bila da postave stvari i hranu nasred vrta. Napravili su spravu koja je sastavljena od drveta i žica, a iznad kuća stavili su mrežu koja se spusti kad se stane na određeno mjesto. Bila je to zamka. Zamka se nije vidjela u snijegu pa bi to moglo uspjeti Svi su dali malo hrane i prikupili stvari za zamku. Svi bili veseli i nadali se da će uhvatiti lopova. Nadali su se da će sad vrt biti kao i prije – čarobno mjesto. Došla je ta važna noć. Svi su čekali što će biti.  Napokon je mreža pala na nekog i zalupilo je. Policajci Slavica i Srećko su pogledali i stvarno se ulovio lopov. Toliko ga je privukla hrana da nije mogao odoljeti i odmah je skočio bez da je pogledao je li možda u pitanju kakva zamka. Lopov je pokušao pobjeći ali nije mogao van iz mreže. Lopova nisu prepoznali ali pitali su ga zašto je sve to radio. Rekao je da on želi imati puno stvari i ispričao se. Policajci su mu rekli da nije lijepo krasti i pustili ga da ode. Nije se više vratio.  Čarobni vrt je opet onaj stari, bezbrižni, veseo i čaroban. Svi se nadaju da se više nikad neće vratiti nikakav lopov.  A ovaj lopov možda sad krade u nekom drugom vrtu.

Paola Štefanić

Paola Štefanić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Rat za svjetlucavu kost – Krimi

To što ga je mučilo dogodilo se jučer. Kao i inače išao je u vrt i nabasao na nešto neobično. Bio je to pas Charles koji je nešto zakopavao odmah pokraj mamina najdražeg cvijeća. Po svemu se rasula zemlja. Oko njega se zbivalo nešto neobično. Okupili su se mali listovi koji su se kretali. Šiljo nije vjerovao. Lišće se kreće??? rekao je. Ispod lišća izašla je plašljiva vojska Žabograda. Bili su to vojnici Miroslav, Branimir, Zdeslav, Tomislav, Antun, Zvonko i drugi. A  na čelu vojske bio je General Vikić. Bok Šiljo, mi smo uzeli lišće da nas ne zatrpa zemlja, a i dobili smo dojavu da Charles zakopava nešto neobično. Oprostite dečki, još se navikavam da postoji Žabograd. Što to zakopavaš Charles? Vaf-vaf, našao sam ovo u šetnji. Kad me nitko nije želio prošetati otišao sam sam. A baš se pitam tko je to….hmmm ,, Oprosti frende, a gdje si to našao??? Bilo je to pokraj onog znanstvenog centra koji proučava kremiju, biolignju i fizikoligu. Misliš na fiziku, kemiju i biologiju? Da, te stvari. Uglavnom Milica i ja smo šetali i vidjeli tamo pametne mačke. Da ih nije bilo pogazio bi me Ždero, onaj kamionđija koji stalno pije i vozi s dvije lijeve noge… Ne zanimaju nas te razmirice nego se vrati na priču, rekla je Žabogradska novinarka patka Zdravka koja piše za  Žablji glas. Čim je čula novosti doletjela je do mjesta događaja. Nakon što me spasila vidjeli smo kako neki znanstvenik baca ovu svjetlucavu kost u kontejner sav ljutit jer ne funkcionira. Ja sam je samo pokupio, reče Charles pokazujući svjetlucavu kost. Vauuu, oglasi se glas ljubičica Ljubice i Ljube. To je nevjerojatno. A čemu služi? pita Šiljo uzimajući kost. Odjednom je postao malen kao patuljak. Bio je manji od zeca Petra, a veći od generala Vikića. Aaaaa!!! Što mi se događa. Kad je konačno prestao vrištati okrenuo se okolo i shvatio da se smanjio. Ugledao je grad Žabograd. Prostirao se od čempresa Čička na kojem ptičice imaju kućice i zec Petar ima jazbinu, pa sve do kraja ograde gdje mravi Žabovojnici drže stražu. Kad se smanjio iz Žabograda su istrčali Žabonačelnik Đuro i njegova supruga Žaba Baba. Nije im bilo jasno što se događa.  Nakon temeljitog objašnjavanja koje je vodio Charles, Žabonačelnik Đuro reče – jako zanimljivo! Je li to što se Šiljo smanjio ili to koliko je ovaj pas izgovorio riječi u jednoj minuti? Svi prasnuše u smijeh. Za to vrijeme stršljen Radovan i stršljen Goran spavali su u napuštenoj šupi pokraj vrta. Tamo je bilo udobno, a i bilo je puno vreća u kojima je bilo toplo. Izležavali su se dok nisu čuli glasove. Bilo je malo Aaaa, malo Vauuu i malo Uuuuuuu. Nakon toga poslali su špijuna stršljena Branka koji je sve pažljivo promatrao iz daleka. Dojavio je šefu Radovanu novosti. Svi su stršljeni krenuli u napad jer je Radovan želio sve za sebe. Sad je htio svjetleću kost.  Mislio je da će pomoću nje postati velik i svima sijati strah. Svi su vrisnuli i sakrili se u skrovište. Vidjeli su stršljena kako ubodom napada Charlesa. Uzeli su mu kost i odletjeli. Nakon napada mještani su polako izlazili iz skrovišta u kojem su se sakrili. Šiljo se povećao i svi su bili u tišini. Zašto stršljeni sve upropaste? rekao je Šiljo. Spremio se jer je morao ići u školu. Ali stalno je razmišljao o svjetlećoj kosti. Šilju je to jako mučilo i nakon škole. Kad se vratio razgovarao se s ježicom Bodljicom koja ga je pokušala utješiti i ohrabriti. Trebamo plan za protunapad.  Cijeli život se skrivamo od stršljena, a nas ima puno više. Kad bi se udružili sigurno bi ih pobijedili. Možemo mi to. Sve je ohrabrila i već je žabopolicajac Srećko uz pomoć pomoćnice Zečice Slavice planirao plan za protunapad u vojnom bunkeru. Patka Zlatka nam se javila s mjesta događaja. Dragi svi, hvala na slušanju, evo prenosim vam rečenice iz bunkera. Upravo se odvija skup policije, gradonačelnika i vojske. Jel izgledam dobro na kameri? upita Žabonačelnik Đuro. Ovako ćemo napasti, reče Srećko. Izgubili smo prijem… bila su to neka od javljanja iz bunkera. Kad su svi izašli i dogovorili detalje krenuo je napad. Juriš! povikao je Đuro. Mravi su se spuštali malim papirnatim avionima s krova Šiljine kuće. Kad su došli blizu pčele su ih primile i spustile na tlo, a avioni su ušli u šupu kroz razbijeni prozor. To je dalo znak stršljenima da netko napada Svi stršljeni su pod vodstvom Gorana krenuli u napad. Radovan je ostao čuvati kost s još dva stršljena. Onda je Šiljo zatvorio prozor tkaninom pa nisu mogli izaći. Jedini izlaz bila su vrata. Kad se izašli kroz vrata dočekalo ih je bombardiranje kuglama meda koji je bio tako ljepljiv da su se stršljeni zalijepili za zid. Desetak stršljena imalo je namjeru pobjeći ali Žabolječnik Hektor Sova ih je dočekao i pomoću Medicinske sestre Helene stonoge strpao u tkaninu koju nisu mogli probiti. Imali su tek malo zraka za disanje. Šiljo i Petar Zecimir otvorili su vrata kao u nekom američkom filmu i onda su unutra uletjele leptirice Mirna, Bubala i Kiki. Bacale su medene bombe na njih. Radovan je ostao sam i bespomoćan. Htio je Šilji vratiti kost kao da se ništa nije dogodilo. Šiljo je uzeo kost i rekao mu da prestane plašiti žabograđane inače će imati posla s njim. Stršljen Radovan se isprva malo durio a onda je postao dobar i odlučio se u preseliti u hotel za kukce Mirjana. Taj hotel vodila je stršljenica u koju se zaljubio. Zbog nje je želio biti zao zato što je mislio da će joj se tako više svidjeti.

Nikol Kožarec

Nikol Kožarec

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Test iz matematike – Krimi

Jednog dana u veselom vrtu živjeli su: Žabonačelnik Đuro, Žaba Baba, leptir Marko, leptirica Milica, bubamara Zdenka, mravi Jakov, Leona i Luka, komarci Lea i Gita, mušica Mihaela, gusjenica Božica, gliste Jasminka i Mara, puževi Jana i Roko, Žabopolicajac Srećko, učiteljica Žana, detektiv Josip, spremačica dvorca Lana  i strašan stršljen Radovan. Rano ujutro Žabonačelnik Đuro se probudio ali nije mogao naći svoju ženu Žabu Babu. Odmah je pozvao policajca Srećka da je pronađe. Nakon deset dana istrage pronašli su je u jezeru, ali nažalost, mrtvu. Slijedeći dan pronašli su i njega u krevetu ali nije disao. Žabopolicajac Srećko i detektiv su se odmah udružili i krenuli tražiti krivca za ubojstvo. Prvo su ispitali sve stanovnike vrta. Leptir Marko rekao je da je u vrijeme ubojstva uređivao tratinčice sa svojom suprugom Milicom. Leptirica Milica je to potvrdila. Bubamara Zdenka je gledala seriju i jela čips. A i pokazala je dokaze polu pojedene vrećice čipsa. Mravi Jakov, Leona i Luka su popravljali svoj mravinjak jer je netko stao na njega. Svi mravi u mravinjaku su im bili svjedoci i to potvrdili. Komarice Lea i Gita su rekle da su one imale nesanicu i da su zaspale tek u 4 ujutro. Za to nemaju dokaza, a i ubojstva su se dogodila u 2 i 3 ujutro pa se malo sumnja i na njih. Mušica Mihaela je učila za test iz matematike. Dobila je jedan, pa se misli da baš i nije učila. Policajac i detektiv joj ne vjeruju. Gusjenica Božica pekla je palačinke, najela se, i otišla spavati već u 20 sati. Gliste Jasminka i Mara su bile na putovanju u Italiji. To su potvrdile avionskim kartama, a i pilot tvrdi da su bile u avionu. Puževi Jana i Roko su išli na spoj u restoran „Ljetna zabava“. Konobari kažu da su bili tamo. Pogledali su, to se vidi i na kamerama u restoranu. Jež Boban je bio ljut jer smo ga probudili. On je rekao da je pripremao kućicu za zimski san i svi koji su prolazili tamo su to i potvrdili. Stršljen Radovan je rekao da se kupao u bazenima. Bilo mu je kao na moru. Ali ček, ček, ček kako se mogao kupati u bazenu ako su bazeni, a vani je hladno. Svi znaju da su bazeni tada zatvoreni. Nakon ispitivanja policajac je nabrojio sumnjive tipove: komarice Leu i Gitu, mušicu Mihaelu i stršljena Radovana. Pitali su ih za opravdanje. Komarice Lea i Gita su rekle da su one gledale filmove i pokazale su listu pretraživanja na Netflixu tog dana. Mušica Mihaela je priznala da je dobila jedan iz testa, ali kaže da je učila krivo gradivo. Detektiv Josip i Žabopolicajac Srećko su uzeli njenu radnu bilježnicu na pregled, da točno vide što je ona to učila. Usporedili su test i radnu bilježnicu i ustanovilo se da je učila linearne jednadžbe, a u testu je bio koordinatni sustav. Komarice Lea i Gita, baš kao i mušica Mihaela imale su potvrđeno opravdanje. Ali što je sa stršljenom Radovanom?  Hoće li on priznati da je kriv? Detektiv Josip i Žabopolicajac pitali su stršljena Radovana koje je njegovo opravdanje za laganje i ovo su njegove riječi: hm…hm…pa…bio sam doma ali sam se skrivao od mame da me ne vidi, rekao sam joj da sam na bazenima. Pitali su ga detektiv Josip i Žabopolicajac Srećko: Zašto bi se sakrivao od mame? Njegov odgovor je bio da se skrivao od mame jer je dobio jedan iz testa. Hmmm, zar nije on odlikaš? Detektiv Josip i Žabopolicajac  odmah su se uputili u školu. Ali…. Stvarno je dobio jedan….Šta ćemo sad? Ako nitko više nije sumnjiv tko je počinio ubojstvo? Ispitali su sve još jedanput, ali uzalud. Dobili su iste odgovore od svih a i potvrde o tim događajima. Čak je i Radovanova mama potvrdila da je on bio u kući i da ga je čula kako gore hoda na prstima i da se skriva. Ali… on je bio najproblematičnije dijete u školi. Stalno je radio drame. Tukao se, popeo bi se na klupu i vikao „ja sam glavni“, znao bi druge popikavati i gurati prijatelje. Čak je jedanput toliko popiknuo svog prijatelja da je morao ići na šivanje. Stalno je radio nekakve spačke ostalima. Ali njegove spačke nisu bile na razini ubojstva. Zašto bi 13-o godišnji stršljenić ubio nekoga? Čak ima opravdanje zašto je lagao, ima dokaze da je stvarno pored svih tih petica zapravo dobio tu jedinicu iz matematike. Pitali su učiteljicu Žanu, učiteljicu matematike, da li možda zna zašto je cijeli razred dobio jedan. Ona je rekla: ne znam, vjerojatno djeca ne uče. Detektiv  i Žabopolicajac su je pitali što su djeca pisala u testu. Rekla je koordinatni sustav. Detektivu i Žabopolicajcu je to bilo čudno. Zar nisu vidjeli radnu bilježnicu od mušice Mihaele, i vidjeli da je učila linearne jednadžbe. Detektivu i Žabopolicajcu je to bilo jako sumnjivo. Uzeli su radne bilježnice i bilježnice od svih 26 učenika u njenom razredu. Nakon dužeg vremena uspjeli su sve pregledati i ustanovili da su sva djeca učila linearne jednadžbe. I ne samo to, svima je bilo u e dnevniku upisano TEST U SRIJEDU – LINEARNE JEDNADŽBE. Detektiv Josip i Žaboolicajac Srećko su pitali profesoricu Žanu zna li zašto piše da će u testu biti linearne jednadžbe, a dala im je drugi test. Ovo su bile njene riječi (uz konstantno prevrtanje očima): Ugh, pa ne znam vjerojatno su krivo zapisali, želite li reći da sam ja kriva što su oni glupi? Takvo bezobrazno ponašanje detektiv i policajac u životu nisu vidjeli. Ali dosjetili su se nečega. ŠKOLA IMA KAMERE U SVAKOJ UČIONICI. Vidite, kada je stršljen Radovan popiknuo svog prijatelja, oni su to vidjeli na kameri. Kada su proučili kamere, saznali su da je profesorica mjesec dana učila linearne jednadžbe i da je na površinu cijele ploče velikim tiskanim slovima napisala: TEST U SRIJEDU – LINEARNE JEDNADŽBE. Zašto bi lagala? Žabopolicajac Srećko i detektiv Josip pitali su je zašto je lagala a ona je bezobraznim glasom i žvakaćom u ustima rekla: A lJAO PA NJE ŽNJAM ĐAJ MLJE PUŠTIČE! Žabopolicajac Srećko i detektiv Josip su se uputili van iz učionice jer su vidjeli da s takvom učiteljicom nema smisla razgovarati. Otišli su doma razmišljati. Šutjeli su, šutjeli, dok detektiv nije progovorio s drhtavim glasom: ali….ali…što ako je učiteljica Žana počinila ubojstvo mladog para u vrtu? Žabopolicajac je  čudom gledao Josipa, a nakon dvije minute progovorio. Njegov glas je bio kao malom djetetu kada vidi strašan film, pa ga sanja cijelu noć. Malim, jadnim glasićem progovorio je: M….m…možda. Bilo je dosta kasno pa su otišli spavati. Sljedeći dan su se malo zapitali. Zašto bi ih profesorica ubila? Zašto je dala krivo gradivo u testu? Imali su pitanja, ali ne i odgovore. Odmah su se bacili na istraživanje. Prvo su razmišljali o prvom pitanju: Zašto bi profesorica ubila? Išli su ispitati odnose između njih. Pitali su spremačicu njihovog dvorca pod imenom Lana da li zna nešto o njihovim poznanstvima. Ona je rekla da Žabonačelnik nikada nije govorio o njoj i da se ne poznaju. Također je rekla da je Žabonačelnik popisivao sve ljude s kojima se bilo kad upoznao. Nakon kopanja po njegovim stvarima našli su taj spisak. Imao je popis ljudi koje je upoznao u svom gradu. Spisak nije bio toliko dugačak, pa su pronašli odgovor na svoje pitanje vrlo brzo. Žabonačelnik nikada nije upoznao učiteljicu Žanu. Izbacili su poznanstva. I dalje je bilo pitanje zašto bi profesorica ubila. Pitali su spremačicu Lanu zna li nešto o tome. Ona je rekla da se ona kandidirala za Žabonačelnicu, ali nije imala ni dva glasa. Sada im je sve bilo jasno. Bila je ljubomorna na njega, pa ga je ubila. To je ta informacija koja je sve napravila jasnim. Ali ipak, nisu je još mogli optužiti za ubojstvo. Nemaju dokaze. Sjetili su se da mogu pregledati njen stan. Kad su ušli nisu je zatekli unutra. Brzo su išli pogledati svuda gdje su mislili da mogu biti dokazi. Našli su nešto što ih je iznenadilo. Našli su plan ubojstva, a na njemu je pisalo: prvo ubiti njegovu ženu, baciti je u jezero i nitko je neće naći. Onda kada on bude tako depresivan jer mu žena više nije živa uguši ga jastukom da se ne vide tragovi ubojstva i da svi misle da je umro od nečeg drugog. Ali to nije sve. Čak se vidjelo da je to njen rukopis jer su okolo po stanu bili testovi gdje su bila slova kojim je ona napisala „malo više ući“. Pored svega toga našli su krvavi nož i uže. Sve je bilo jasno. Žabonačelnikova žena bila je ubijena nožem i zavezana i tako bačena u jezero. Nisu više ni htjeli istraživati. Žabopolicajac Srećko i detektiv Josip su se dogovorili da će učiteljicu čekati da dođe u svoj stan i onda je uhititi. I tako su čekali deset minuta dok se ona nije pojavila. Kad je ušetala u stan izgovorila je: Jao kako nisu saznali da sam ih ja ubila. To je bila kap koja je prelila čašu. Odmah su je uhitili i odveli ju na ispitivanje kod žabopolicajca Srećka i njegovih kolega. Priznala je sve. Ubila je zbog ljubomore. Također priznala je da je dala djeci krivo gradivo da bi ih mogla optužiti za neučenje a onda za ubojstvo. I tako je ona bila osuđena na. Žabopolicajac i detektiv su se ispričali stršljenu Radovanu, a on je naravno prihvatio ispriku.

Morena Beljak

Morena Beljak

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS