Bio je 4. prosinac. Tri tjedna ususret Božiću. Cijeli čarobni vrt pripremao se za Božić. Svi su bili sretni osim jedne osobe, a to je bio Saša( zvan Šiljo, dječak). Jedno jutro, zalutao je u čarobni vrt i bio je ljut jer nije znao što pokloniti sestri Vjeki za Božić. Prošle godine zaboravio je na njen poklon. Nije želio i ove godine napraviti istu pogrešku. Dok je vodio svoju brigu, stanovnici čarobnog vrta gledali su ga u čudu i pokušali odgonetnuti tko je on i što radi u njihovom gradu. I tako je nekoliko minuta Šiljo stajao na mjestu zamišljen, sve do trenutka kada nije osjetio da nešto maleno, sitno i zeleno hoda po njemu. Bio je to skakavac, gradonačelničeva desna ruka. Na naredbu Žabonačelnika Đure morao je odgonetnuti i istražiti tko je to i zašto je ušao u njihov vrt. Kad je konačno skakavac došao do Šiljina uha, rekao mu je da ga gradonačelnik hitno treba i da ga čeka na glavnome trgu. U početku, Šilji ništa nije bilo jasno, ali je odlučio iz znatiželje poslušati skakavca i poći za njim. Nije sve krenulo po načelnikovu planu. Počeo je govoriti i objašnjavati Šilji, no on ga ništa nije čuo niti razumio. Tada je Žabi Babi, gradonačelnikovoj supruzi, koja je cijelo vrijeme stajala i bila uz svoga supruga, na pamet pala ideja. Postavili su zvučnike na stupove i sve govore preko mikrofona. Na kraju su se uspjeli sporazumjeti. Kada je Šiljo rekao svoj problem građanima čarobnoga vrta, a to su bili leptiri, bubamare, mravi, muhe, komarci, mušice, pčele, ose… oni su mu predložili svoju ideju za odličan poklon. Predložili su da mu oni od drveta izrade nekoliko figurica, ukrasa, koje on može dizajnirati i osmisliti. Šiljo se na prvu složio s tom zamisli, no nije mu bilo jasno samo jedno. Zašto bi stanovnici čarobnog vrta htjeli pomoći nekom strancu? No, nije se previše zamarao time. Kukci čarobnog vrta tražili su zauzvrat pomoć od Šilje. Tražili su da na njihov grad postavi lampice koje će onda upaliti u ponoć na Badnjak. Šilji se ta zamisao svidjela, i prihvatio je ponudu. Drugoga dana, Šiljo je došao u čarobni vrt i prvo što je ugledao bile su prazne ulice. Pomislio je da možda svi spavaju ili su se predomislili u vezi jučerašnjeg dogovora. Ali nakon kratkog razmišljanja shvatio je da ova druga pomisao nema nikakvog smisla, jer onda ni Šiljo, a ni životinje ne bi imali koristi. Odlučio je da će sjesti na obližnji kamen i pričekati dok se ne probude. Kad se na glavnom trgu oglasio sat, svo stanovništvo počelo je izlaziti iz svojih kućica. Svi sretni što ponovno vide Šilju, zaželješe mu dobro jutro. Tada se oglasio Žabonačelnik, koji je uz sebe imao Žabopolicajca Srećka i Žabopolicajku Slavicu. Žabonačelnik zaželi dobro jutro novome prijatelju Šilji i odmah se svi bace na posao. I tako se cijelo stanovništvo uputi u tvornicu figurica, objašnjavajući putem Šilji što se gdje nalazi i kako se što radi. Tada glavni šef tvornice, upita Šilju kakve figurice želi. Šiljo odgovori da oni sami izaberu boju i oblik, i da će sigurno bolje izabrati nego što bi on. Svo ostalo stanovništvo čarobnog vrta koje ne radi u tvornici, okupilo se oko Šilje. Gledali su kako precizno i s lakoćom postavlja lampice po vrtu. Trenutak kada je Šiljo trebao upaliti lampice bio je čaroban. Svi su odbrojavali. Ali u pravom trenutku ništa se nije upalilo. Svi su bili razočarani. U jednom trenutku je nastala velika tišina, ali se čuo i zvuk smijanja. To smijanje dolazilo je iz drugog smjera. Svi su se okrenuli u tome smjeru i ugledali Žaboneprijatelja stršljana Radovana kako se smije. Svima je odmah bilo jasno tko je kriv za problem. Uspio je dobiti svu pažnju malih životinja. Radovan pokaže dio lampica koje je planirao prerezati pred svima. Ugledavši to Žabonačelnik odmah naredi policajcima da krenu za njim i ulove ga. Radovan krene u vis kako bi poletio i spasio se. No kako se krenuo uzdizati, lampice koje je držao ispadnu mu iz ruke ravno u jezero. Svi prisutni u trenutku su se zaledili od pomisli što bi se iduće moglo dogoditi. Tada se dogodilo ono najgore. Veći dio lampica koji je upao u jezero bio je ukopčan u struju i počeo je gorjeti. Vatra se počela širiti po prvim kućama uz jezero. Tada se čula glasna sirena koja je odjeknula cijelim gradom. Bio je to Žabovatrogasac Žabogasac Mirko koji je došao ugasiti požar. Pokušao je gasiti požar punih dvadeset minuta, no nije uspio. Pomagali su i svi ostali. Neki su uzimali vodu iz jezera u koje su upale lampice, dok su neki donosili vodu iz svojih kuća. Tako je gašenje požara potrajalo dugo u noć. Za to vrijeme Šiljo je ih je bio promatrao s istog onog kamena na koji je sjeo to jutro. Bilo mu je žao gledati ih kako se muče s požarom. Ali, mislio je, ako im pomogne, napravit će još veću štetu od one koja je nastala. Nakon neprospavane noći Šiljo se ujutro vratio u vrt. Prvo što je Šiljo ugledao bio je Žabonačelnik u pratnji skakavca. Kada je trg utihnuo, Šiljo se svima ispričao. Darovao je staklenku meda kojega su napravile njegove prijateljice pčele u znak isprike. Vidno začuđeni stanovnici čarobnog vrta gledali su Šilju. Ni samome Šilji ništa nije bilo jasno. A zatim je Žabonačelnik rekao Šilji da se uzalud ispričavao i da on nije kriv za požar koji je jučer nastao. Čim je Šiljo to čuo, pomislio je skočiti od sreće, no ipak se suzdržao kako ne bi napravio potres stanovnicima čarobnog vrta. Stanovnici vrta ispričali su Šilji kako je on najmanje kriv. Bila je već pala noć i Šiljo je odlučio iznenaditi svoje nove prijatelje. Odlučio im je kupiti nove lampice i postaviti ih na isto mjesto na koje ih je neuspješno postavio dan prije. Šiljo je to napravio u čas posla i na svu sreću ovoga puta uspješno. Kada su stanovnici čarobnog vrta izašli iz svojih kuća, imali su što vidjeti. Vidjeli su pun grad svjetlećih lampica. Bilo je to veliko iznenađenje. Svi su Šilji s osmjehom zahvalili na svemu što je napravio za njih. Na izlazu iz čarobnog vrta, Žabonačelnik je Šilji je uručio nekoliko figurica za njegovu sestru Vjeku. No nije to bilo sve. Dali su mu još i punu kutiju domaćih keksa koje su napravila djeca posebno za njega. Tada se Šiljo zahvalio svima na lijepim poklonima i oprostio se od njih. Svi zajedno su dugo mahali za Šiljom sve dok se on nije izgubio iz njihovog vida. I tako je njihov dan završio sretno i sigurno će ostati još dugo godina u njihovim mislima.
Monika Obraz
Loading ...
