Što želiš za Božić? – pitala je mama danas ujutro. I malo sam se zamislio, moram priznati. Obično bih rekao autiće, igricu na PlayStationu, punooo slatkiša… Ali sada želim nešto drugo. Želim nešto što se ne može kupiti. Nešto vrlo posebno. Meni pri srcu. Ali kako sad da to kažem mami. Ona neće shvatiti, mislio sam. Zaljubio sam se. Zaljubio sam se i to baš jako. Zaljubio sam se u Ninu. Želim joj reći jer joj to krijem već duže vrijeme. Ali kako? Nikada nisam imao curu, bio zaljubljen, pričao o tome, slušao savjete, gledao romantične filmove… Ne znam baš ništa o ljubavi. Saša, halo, jesi li tu? Gdje si odlutao? – bila je to mama koja nije znala zašto joj odmah nisam sav sretan odgovorio na pitanje. Onako kao svake godine. Ma tu sam mama, samo sam se malo zamislio, odgovorio sam. I? Što želiš za Božić? – nastavila je. Još ne znam, ali čim budem znao reći ću ti. Znao sam da nema šanse da joj kažem bilo što o Nini. U redu, Šiljo, samo me malo čudi kako još ne znaš što želiš. Mama je bila uporna. Mama svi se mijenjaju, pa tako i ja, rekao sam. Mislim da s tobom nešto stvarno nije u redu, dalje je pričala mama. Jučer ti je tata htio kupiti autić, a ti si rekao da ne želiš. Otkada ne želiš autiće?! Uvijek je dramatična. Zato je i zovem mama drama jer s njom je uvijek neka drama od običnog pitanja. Dobro, dobro, mama. Idem u školu. Bok! Odjurio sam do tate u sobu, jer sam znao da će biti ondje i namještati si kravatu kao i svako jutro. Tata je odvezao mene i Vjeku u školu. U školi sam vidio Ninu. I taman kada sam prošao pored nje, poskliznuo sam se na omot čokoladice koji se nalazio na podu i pljusnuo na pod. Ninine prijateljice počele su se smijati. Ali Nina se nije smijala. Došla je do mene i pitala me jesam li dobro. Nakon toga mi je pomogla ustati i sve je prošlo lijepo. Čini se da nekada i to što sam šlampav može biti dobro. Na velikom odmoru Nina mi je rekla da će me odsada zvati Šiljo jer sam šlampav. Kao da zna da me i mama tako zove. Ali nije to rekla u lošem smislu, iskreno sam vjerovao. Zapravo je bilo baš slatko.
Kad sam došao kući bio sam sretan. Bio je ovo prekrasan dan za mene. Slijedeći dan Nina me pozdravila nazivajući me nadimkom. Sav sam se zacrvenio. Bilo me sram. Ono, baš jako. Tjedan dana smo se tako pozdravljali, a onda smo počeli i pričati. Bilo je sve lijepo dok nisam shvatio da moram preuzeti stvar u svoje ruke i napraviti slijedeći potez. To je već bio težak problem. Nisam znao što da učinim i pitao sam prijatelje. Nisu ni oni znali što bi. Jedini koji tu može pomoći bio je frajer Matija. Matija je uvijek imao cure i družio se s njima. Rekao mi je da se uskoro otvara klizalište u gradu i da će svaki dečko povesti svoju curu na klizanje. Znaš, cure ti vole klizanje. Sigurno ćeš je osvojiti s time. Ali ne zaboravi kupiti čokoladu i buket! – rekao mi je Matija. Par dana nakon toga klizalište se otvorilo. Prijašnjih godina to me nije uopće zanimalo. Ali ove godine jedva sam čekao. Ta promjena zvala se ljubav. Sviđala mi se ta promjena. Sviđa mi se biti zaljubljen. Sviđa mi se Nina. Svaki dan sretno idem u školu jer znam da će Nina biti tamo. Poslušao sam Matiju i novcem koji sam zaradio od kućanskih poslova otišao u dućan. Kupio sam buket cvijeća i čokoladu. Cijelu noć nisam mogao spavati. Kako ću joj reći? Što ću reći? Hoće li htjeti ići na klizanje? Što ako ne želi? Što ako me svi budu zezali? Što ako će me ismijavati? Što učiniti? Po glavi su mi se motala ta silna pitanja. To je stvarno težak problem!!! Sljedeći dan bio je taj najvažniji dan. Pred roditeljima sakrio sam buket i čokoladu u torbu. Bilo me jako strah da mama i tata ne vide. Bojao sam se njihove reakcije. Mama bi sigurno dramatizirala, a tata bi gladio kravatu i ponavljao kako je i on mami davao poklone. Možda ću ga jednog dana razumjeti. Možda ću i ja jednog dana pričati svojoj djeci o Nini. Ovaj dan je moj veliki dan.
Tata me čekao u autu, a mama mi je napravila sendviče. U školu sam išao uzbuđen, nestrpljiv i radostan. Moram priznati, bilo me jako strah da će me Nina odbiti, ali sam svejedno ušao sretan. Kako ću izaći, eh, to je već pravo pitanje. Evo i Nina je tu. Naslonila se na ormariće sa prijateljicama. Gledam je sav zaljubljen. U jednom trenutku pogleda i ona mene. Sav sam se opet zacrvenio. Znao sam da je ovo pravi trenutak. Skupio sam svu hrabrost. U rukama sam imao buket cvijeća i čokoladu. Izvana sam pokušao biti što više smiren, ali iznutra sam sav drhtao. Sva ona pitanja od sinoć opet su mi prolazila kroz glavu. Krenuo sam, a kako sam hodao sve bliže i bliže prema njoj vidio sam kako joj prijateljice nešto šapću i zezaju je. Ona se na to samo nasmijala, ali na onako lijep način. I pogledala me. Kada sam došao do nje, jedva sam izustio rečenicu. Hoćeš li ići sa mnom na klizanje? – rekao sam šapatom i uz olakšanje jer sam to napokon izgovorio. Kamen mi je pao sa srca. I ona je odmah rekla – Da, voljela bih to jako! Već duže vrijeme mi se sviđaš. I ti meni, isto! – uzviknuo sam sretno. Nitko nije bio sretniji od mene. Ovo je bio moj najsretniji dan u životu. Bolje od svih poklona. Najljepši poklon je ljubav! Svi u razredu su nas zezali, ali nama se svidjelo. Izašao sam iz škole sa Ninom sretan i radostan. I u šoku. Kad sam stigao doma bio sam presretan. Mama drama je to naravno primijetila, kao i sve ostalo. Zašto si sad tako sretan? Jesi li dobio kakvu peticu ili pohvalu od učiteljice danas? Što se dogodilo? – pitala je odmah. Nisi bio tako sretan ni kad sam ti PlayStation 4 kupila. Mislio sam da ništa neću reći mami, ali nisam izdržao. Mama, jel poznaš Ninu? Iz mog razreda je. Idemo zajedno na klizanje – pričao sam sav radostan. Navečer sam otišao ranije spavati kako bih sakupio energije za sutra. Sljedeći dan mama, tata i seka su me rano probudili. Sretan Božić! – vikali su uglas. Ajoj. Toliko sam se zaokupio rješavanjem svog ljubavnog pitanja da nisam ni pomislio da je danas Božić. Otvorio sam poklone i bili su super, ali nijedan nije bio lijep kao ljubav. Kad sam pogledao kroz prozor vidio sam Božićno čudo. Padao je snijeg. I to puno snijega. Baš kako sam sanjao. Prekrasan Božićni poklon za sve. Kasnije smo se svi skupili u parku, cijelo društvo iz škole. Bila je tamo i Nina. Radili smo snjegovića, grudali se i lovili. A navečer smo Nina i ja otišli na klizanje. Bilo je baš kao u mom snu. Ovo mi je bio najbolji Božić u životu!
Lucija Paić
Share and Enjoy
Loading ...