U Čarobnom vrtu postojale su dvije škole- jedna novija, za kukce i jedna starija, već skoro propala, za stršljene, kojih više ni nema- osim jednog, zadnjeg ii najvećeg neprijatelja – Radovana. Jednog dana kada su se dva žapca Olaf i Krešo išli doma sa skakavcem Haikom, ježom Konoon, ptičicama Assom i Akkom, pčelama Godam i Desom, muhom Doroti i mravom Joonom dogodilo se nešto strašno. Godam je dobio ideju da istraže staru školu. Pošto nisu imali nikakve opreme ni ništa, morali su čekati do 18 sati tako da stignu napisati zadaću, pojesti i spremiti se. Svi su uzeli po nešto: svjetiljku, štapove, grickalice itd. Haiku je htjela uzeti 10 vreća za spavanje, ali su joj rekli da nije bilo potrebno, a i doma joj nisu dopustili. U 18:00 svi su bili na dogovorenom mjestu, raskrižje Daegu. Za tu školu se nije znalo imena, zapravo, nije ga čak ni bilo. Bila je samo pod nazivom ‘a ona škola u koju stršljeni idu’. Uspjeli su dogovoriti plan. Krešo je donio plan: istraže školu, zapale vatricu, popričaju i odu doma na spavanje. Večeru su ili ponijeli ili prije pojeli. Kad su ušli, svi su samo najednom stali na ulazu. Škola je bila puna paučine, ali one nezdrave. Bila je puna stršljena koji su bili raskomadani, krvavi i koji su mrtvi ležali na podu. Pa to su razredi s učiteljicama, pomislili su. Na ploči je pisala nekakva formula. Akka ju je odlučila poslikati, ali bljeskalica na fotoaparatu je bila toliko svijetla, i za tu tišinu, preglasna. Čim je zabljesnula, čuo se neki čudan zvuk. Ne, nije bila jeka. Dorota je to odlučila izbrisati s ploče, tek toliko da vidi što će biti, a i voljela je čistoću. Krenuli su dalje. Assa se slučajno zabila u stol, što je naravno proizvelo zvukove. Opet neki čudni zvuci. Konoon je rekla da bi bilo vrijeme da idu doma, ali ju nisu slušali. Istražili su sve učionice, kompletnu zbornicu, blagovaonu i kuhinju. Još je samo ostalo najgore mjesto – podrum. Dio njih je htio ići u podrum, dio ne. Glasali su. Ovi koji nisu htjeli u podrum, pobijedili su. Ali, Desu i Joon su ipak zavirili u podrum. Ostavili su vrata širom otvorena. Brzo su se vratili. Rekli su da su čuli jako čudne zvukove, pa su odlučili ići doma. Sljedeći dan je u školi bilo super. Kao da jučer nije bilo ništa. Zapravo, nije ni bilo, sve do drugog velikog odmora. Kukci, žapci itd. koji su bili na igralištu, došli su najednom na vrata i počeli kucat da ih se pusti unutra. Nitko nije ništa shvaćao, svi su tamo bili stajali i gledali. Netko je trebao otvoriti vrata, ali svi su se bojali jer su ih trebali otključati, a vrata se prema unutra otvaraju. Najednom – razbili su staklo! I tada su svi shvatili zašto tolika strka. DOŠLI SU STRŠLJENI! Ali ne bilo kakvi, nego ZOMBIJI STRŠLJANI! Pa kako? Nisu li to izmišljena bića? Olaf, Krešo, Haiku, Assa, Akka, Konoon, Godam, Desu, Dorota i Joon su krenuli prema najbližoj učionici. To je bila učionica iz tehničkog. Preko prozora su promatrali šta se događa. Stršljeni su napadali učenike i grizli ih. I učenici su postali zombiji! Dakle, bilo ih je sve više i teže za obraniti se. Jedna pčela im je kucala. Otvorili su joj, ali nitko nije opazio da ju je stršljen griznuo! Ušla je u učionicu, a niti 30 sekundi kasnije, počela joj je curit krv iz nosa, i počela se ne normalno ponašati. Kosti su joj tako pucale kako se kretala: na glavu, na prste i na kraju se digla na noge. Počela ih je napadati! Desu je uzeo stolac i njime ju izgurao van kroz drugi prozor. Ne onaj kod vrata, nego za van! Dobro je, pala je i ide dalje. Ovo je bilo blizu! Ubrzo je skoro cijela škola postala zombi. Zombiji su im se na prozore kod vrata nabijali i naguravali, skoro su ušli! Stolicama su ih nekako izgurali, zatvorili su prozore i šta sad? Oni su ih pet otvarali. Konoon je dobila ideju, skinula je radove s panoa i sa zidova i stavila ih na prozore. Pritisak na prozore je nestao. Zombiji su otišli. Ali, što sad? Razmišljali su i razmišljali, nisu imali ništa drugo za raditi. Jedni su se bavili time kako da izađu, jedni kako se to dogodilo, a jedni su samo htjeli doma. Joon je dobio ideju. Trebalo je doći do učionice iz glazbenog, ali, to je bila nemoguća misija! Tehnički je dolje, a glazbeni gore na drugoj strani škole! Akka je pitala: A što će nam učionica iz glazbenog? Tako i tako ćemo umrijeti, od gladi, od žeđi ili će nas zombiji naći i uništiti. Godam je razmišljao. To je zapravo dobra ideja. Rekao je: Pa, dobra je ideja, da lokaciju promijenimo, a i tamo je ono spremište hrane koju su roditelji donirali. Joon je na to odvratio: glazbeni i informatika su jedno do drugog. Glazbeni je bliže, pa tamo da stanemo i odmorimo, a u informatici su laptopi, da kontaktiramo policiju. Vani su čuo nekakav prasak, to su zombiji srušili gol. Svi zombiji su potrčali prema golu, a ovi unutra su išli prema zvuku, ali su se samo spetljali. Konoon, najpametnija tamo i predsjednica razreda rekla je: gledajte, zombiji idu prema zvuku. Možda bi s nečim trebali napravit galamu. To jedino možemo u učionici iz glazbenog. Ali nemamo kako, jedino da se veremo po prozorima. Ali, Olaf dobije ideju. Zašto jednostavno ne letimo na Assi i Akki, a Dorota i Godem i Desu ne otiđu u glazbeni napravit buku, za koju ne razumijem svrhu, pa samo će doći i pojesti nas sve po redu. Svi su gledali Olafa. Haiku je uspio slomiti tišinu: Ti ne vidiš, ili? Assa i Akka imaju strgana krila, kao i Desu, Godam i Dorota. Konoon se ohrabrila i rekla je: Ništa onda! Čekamo noć! Po noći ćemo po prozorima se verati, kad nas ne vide. Do tada, treba napraviti plan. Svi su smišljali plan, a onda se Haiku sjetila: IMAM IDEJU! Ovako dakle. Popenjemo se po prozorima. Dođemo do glazbenog i sve klupe i stolice stavimo na vrata, a prozore oblijepimo kao i ovdje. Par stolica ćemo staviti sa strane, tako da njih možemo staviti na klavir i na sinitisyzzer. To će proizvoditi zvukove i zombiji će tamo doći. Kada to obavimo, uđemo u informatiku, pozovemo vatrogasce i policiju i eto ga!. Svi su se složili, samo je trebalo dočekati noć. Dočekali su je napokon! Krenuli su, i nakon pola sata, stigli su do učionice iz glazbenog! Postavili su sve kako je trebalo, a Desu je u međuvremenu uzeo hranu. Uspjeli su namamiti zombije. Svi su nasrli na vrata. Izgledalo je kao da će prevagnuti sve one stolice i klupe i instrumente. Joon je ostao zadnji u učionici. Svi su već bili u informatičkoj učionici. Ekipa je bila stavila klavir na drugi kraj učionice i stavili stolice da radi zvukove. Joon je ostao zadnji, samo zato da vidi ide li sve kako su zamislili, a i jer je najspretniji. Otvorili su vrata! Prevagnuli su sve one stolice i klupe! Krenuli su na Joona!! Jedno 100 njih, malo po malo! Joon je brz krenuo prema prozoru, ali nije mogao samo skočiti i to je to! Pobacao je stolice, zatvorio prozor i brzo se odvukao do učionice. Ali, u učionici je bilo drugih problema. Morali su zaključati vrata, staviti nešto na njih i prekriti vrata! Sve je to bilo gotovo. Akka je zatvorila prozore i htjela spustiti rolete, ali, kada je vidjela, skamenila se. Konoon je brzo potrčala prema Akki, isto kao i Godam i Desu (Godam naravno, sviđala mu se). Svi zombiji su padali kroz prozor i padali u nekakvu sredinu škole. Ali, nije to bilo to, Akka nije ni shvatila da su ju ugrizli! Morala je stajati kod prozora, okružena klupama, sve do jednog momenta. Počela joj je krv iz nosa, a kada su je počela raditi nekakve čudne poze, gdje su joj kosti pucale kao lude, to je bio strašan prizor! Popela se preko klupa, a ekipa nije znala što da radi, pa se dogodilo nešto što nije trebalo- ugrizla je Olafa, a Olaf Krešu! Joon i Haiku su shvatili što se događa, pa su rekli ostalima neka ih bace kroz prozor, naravno, pomoću stolica. Konoon, Joon i Haiku su ih izbacili, sa suzama u očima. Kada su završili, zatvorili su prozore i spustili rolete. 3 manje, dakle tako smo krenuli, kaže Assa, koja je izgubila sestru. Dorota je rekla da će se izolirati, jer nije sigurno, a i osjeća se čudno, bila je u pravu. Nakon jedno 15 minuta, i njoj je počela curiti krv iz nosa. Počela je izvoditi čudne stvari, a kosti su pucale ko lude. Haiku se nije dalo zezati, pa ju je samo bacila kroz prozor jednim udarom stolice. Konoon nije mogla vjerovati. Njezina najbolja prijateljica je otišla. Nema je. Zauvijek. Počela je krokodilske suze liti sve dok se nije čulo kucanje po vratima pogledali su tko je. To je njihova učiteljica! Nisu ni stigli maknuti stvari s vrata, a ona je već postala zombi. Ništa. Idemo dalje. Desu je rekao da bi trebali poslat da su u opasnosti. Konoon je slala policiji, Haiku vatrogascima, Godam, Desu, Joon i Akka su slali isto policiji, ali najvećoj u Čudesnom vrtu. Rekli su da se prestanu glupirati, ali jedan auto iz policije je tako i tako morao kružiti kroz cijeli taj jedan dio Vrta. Vidio je kako su zombiji stršljeni napali cijeli taj dio Vrta! Poslao je u policijsku stanicu slike šta se dešava i gdje trebaju ići. Također, poslao je u vojnu upravu. Žabopolicajka Slavica nije mogla vjerovati, a kada je izašla iz auta, napali su ju. Vojna uprava je kroz taj cijeli dio Vrta poslala helikopter da trga za živima, ali nisu našli, jer su svi bili na zatvorenom. Poslali su kroz dronove obavijest- neka tko je u mogućnosti, otiđe na krov da ga se pokupi, a ko ne, neka otiđe u podrum, što brže bolje, jer će iduću dan pobiti sve zombije otrovom. Kojeg još, doduše, nisu našli. Vatrogasac Mirko istražio je školu u kojoj su bili stršljeni. Za svaki slučaj. Našao je fotoaparat. Pogledao je slike i našao je nešto- kemijsku formulu i kemikalije koje trebaju za ukidanje zombi apokalipse. Odveo je u vojnu bazu. Napravili su lijek i isprobali na primjeru. Radi! Dovoljno je samo zrak pošpricat i gotovo je. Štetočine su umrle. U međuvremenu, Konoon, Akka, Desu, Godam i Joon nisu znali što da rade. Da idu u podrum ili da idu na krov, pitanje je sad. Joon je rekao: Ako ćemo sa sigurnije strane što se tiče bježanja, možemo kroz učionice u podrum, a ako ćemo sa strane da smo sigurniji na krovu, možemo probat. Akka je rekla da će ih na krovu vidjeti, za razliku od podruma. Krenuli su na krov, uzeli uže i penjali se po njemu. Kada su stigli, sve gluposti nabacane na krovu su im se lijepo smiješile. Napravili su ‘SOS’ znak od letvi i od nekih stvari mali krov, koji se urušio. Kako su sva ulaza u školu, ali kroz krov, mislili suda to mogu otvoriti i eto ga. Ali, naravno, sreća ih neće pa je bilo zaključano. Ključevi su kod domara, samo da se razumijemo. Stavili su nekakav najlon, tek toliko. Čuli su nešto. To je helikopter! Helikopter ih je vidio, sletio je, ali, nije ih pokupio. Rekao im je da odmah moraju u podrum. I otišli. Nekako su se izvukli do podruma- zombiji se i dalje okupljaju oko glazbene učionice. U podrumu su se sakrili, a i prespavali špricanje. Probudili su ih zvukovi vojnika. Odveli su ih u kamp. U kampu su proveli 5 mjeseci. Tamo su se zbližili i dalje išli do škole, da se sjete svojih prijatelja, makar je bilo zabranjeno. Nakon tih 5 mjeseci, daj dio Vrta je raščišćen. Počeli su svoje živote, ponovno, jer nije ništa bilo isto. Pandemija i dalje traje. Nakon toga, više nikad nisu išli tamo gdje ne treba. Živjeli su sa iskustvom i traumom. Ali, bili su i dalje sretni. Čak se i Vrtom proširila vijest da je stršljen Radovan umro od kemikalija, ali, to su samo priče. On bi se prvi javio radi tog incidenta, a od njega ni traga ni glasa. Što je dobro, nema više Radovana, nema više problema.
Dolores Vrbančić
Share and Enjoy
Loading ...