Bilo je jedno normalno jutro u čarobnom vrtu. Dječak Šiljo se spremao dijeliti novine u kojima Žabonačelnik Đuro najavljuje dolazak Božića. Ove godine će grad vrt biti pun lampica. Kad je Šiljo došao u centar grada vidio je kako se sve životinje pripremaju za Božić. Šiljo brzo krene doma jer je i on morao okititi kuću. Ukrasi su bili na tavanu. Ali, na tavanu nije bilo ničega, ni prašine na paukovoj mreži. Odmah se spremio u dućan po ukrase. Ide od jedne do druge police i ne može odlučiti koje uzeti. Stigao je do dijela dućana sa slikama kako bi sve kuće mogle izgledati. Odmah je dobio različite ideje. Došao je do blagajne i počeo stavljati stvari na traku. Nedostajao mu je bor, pa se vratio i po njega. Falile su mu i kuglice pa je morao i po njih. Vratio se kući po mraku. U vrtu se u to doba probudi stršljen Radovan. Tko će imati ljepšu kuću od mene neće mu se dobro pisati, rekao je. Svi su morali paziti da njegova kućica bude najljepša. Osim Šilje, on se stršljena nije bojao. Kad ga je vidio Šiljo mu je pripremio kolače i kavu. Tako je stršljen zaboravio na Šiljine ukrase i Šiljo je mogao s ukrasima raditi što god želi. Stršljen mu je rekao: Šiljo, ti si jedina životinja u ovom vrtu koja me se ne boji. I kolači su ti baš odlični. Drugo jutro novine su imale novu naslovnicu. Tu je sad bila slika Šilje i stršljena kako zajedno jedu kolače i piju kavu. Na Božić svi stanovnici vrta upalili su šarene lampice, a na glavnom trgu nalazila se velika okićena jelka. Svi su se međusobno družili. Jedino stršljenu nitko nije htio otvoriti vrata. Stršljen je bio toliko žalostan da nije imao snage ni kititi svoju kućicu. Samo je tužno zaspao. Preko noći, dok je stršljen spavao kućicu mu je okitio Šiljo. Ujutro se stršljen šokirao kad je to vidio. Odlučio je zauzvrat Šilji pomoći dijeliti vrtne novine. Postali su veliki prijatelji.
Helena Jednar
Loading ...