Bio jednom jedan gradonačelnik koji je htio pokrasti cijeli Kukcograd. Silno je volio cvijeće i cvjetne ukrase. Žabonačelnik Đuro bio je veoma lukav jer se u životu okušao u kojekakvim poslovima. Njegovoj pohlepi nije bilo kraja. Čim bi ugledao kakav cvijet kriomice bi posegnuo za njim i spremao ga u svoju cvjetnu žabokutijicu urešenu najljepšim i najmirisnijim laticama. Žabonačelnikova ljubav prema cvijeću nije ostala neprimijećena među stanovnicima Kuckograda. Malo-pomalo primjećivali bi da im nedostaju prekrasne boje njihovog lijepog grada, ali i divni mirisi koji su svojom slatkoćom očaravali svakog stanovnika i drage goste. Voljeli su svoj grad svim srcem. Jednoga dana dok je dječak Saša zvani Šiljo, gradonačelnikov susjed, orezivao živicu u dvorištu ugledao je Žabonačelnika kako polako i oprezno, gotovo šuljajući se, ulazi u kuću. Iako je bio jako pažljiv, izgubio je ritam koraka jer mu je mačak Stipe brzinski uletio ispod nogu i srušio ga na tlo. U tom trenutku, na Žabonačelnikovu veliku nevolju zapelo mu je orukavlje kićenog kaputa o šiljak vrtnog stola. Pao je tako nespretno i nezgodno da se onesvijestio i prosule su se sve mirisne latice oko njega. Cijeli prizor promatrao je Šiljo u nevjerici jer je bio uvjeren da je gradonačelnik časna i poštena osoba. Stipe se polako prišuljao Žabonačelnikovoj glavi i glasnim mijaukom vratio ga u stvarnost. Prenuo se i, ne sluteći da ima svjedoka nemilog događaja, pokušao skupiti svoj današnji cvjetni ulov što brže i spretnije. No, kad je mačak Stipe vidio kako je lijep ples latica koje su lepršale oko gradonačelnikovih ruku dok ih je hvatao i spremao u cvjetnu kutijicu, veselo je zamijaukao i počeo radosno skakutati, šapicama razgrčući latice. Raspršile su se kao pahuljice šireći svoj predivan miris uokolo. Gradonačelnik, pun neočekivanih nevolja, ljut i opasan, počeo je mlatarati rukama kao muhomlatom. Zadobio je ogrebotine od mačka Stipe koji je pomislio da se Žabonačelnik želi s njime i laticama igrati i dobro zabaviti. Vidjevši što se dogodilo, Šiljo je pozvao je žabopolicajca Srećka i žabopolicajku Slavicu s namjerom da ovaj slučaj krađe riješe oni. Time bi pravda bila zadovoljena, a kradljivac latica bio bi kažnjen za svoje nedjelo. Stigavši na dvorište gradonačelnika Kuckograda, čuvari pravde žabopolicajci proveli su istragu i zaključili slučaj utvrdivši Žabonačelnikovu krivnju. Žabonačelnik se posramio zbog svog čina i nepoštenja, a najviše mu je bilo žao što je izgubio povjerenje stanovnika svoga grada. Šiljinu dobrotu i savjesnost njegovi sugrađani, kukci i male životinije, su veoma cijenili. Želja svih stanovnika je bila da on bude izabran za novog gradonačelnika Kukcograda pa su ga prozvali Šiljonačelnikom. Mačak Stipe postao mu je vjerni suradnik i pomagač u poslu.
Gabriel Hainešek
Loading ...
