Jednog dana u Čarobnom vrtu padala je kiša. Šiljo se probudio i ugledao kako voda izvire iz zemlje. Brzo je obavijestio životinje i gradonačelnika da ne bi došlo do poplave. Žabonačelnik Đuro im je rekao da zakrpaju vodu na površini zemlje, ali je voda bila prejaka. Đuro se i sam uputio do vode, ali je, dok se vozio u autu, pola vrta bilo u poplavi. Poplava je nastala jer vrt nije imao nasip. Đuro je naredio da moraju napraviti nasip i zaštiti stanovnike vrta dok nije prekasno. Srećom zaštitili su sve stanovnike vrta, ali nisu mogli sagraditi nasip jer ih je bilo premalo. Zatim su poslali poruku stanovnicima Kukcograda. Stanovnici Kukcograda pristali su pomoći. Došli su brodom jer je vrt bio kao rijeka. Donijeli su lopate i kopali nasip. Ali nisu ni oni uspjeli jer je i njih bilo premalo. Zvali su i žabogasce. Žabogasci su usisali vodu i pomogli napraviti nasip. Zauzvrat Žabonačelnik je svakome dao 1000 dukata i zahvalio im se. Nakon mjesec dana bio je potres i nekim stanovnicima vrta su se srušile kuće. Opet su obavijestili Žabonačelnika i tražili pomoć. On im je rekao da se mora dogovoriti s žaboministrima Maricom i Ivekom oko gradnje kuća. Nakon tjedan dana donio je odluku o izgradnji. No nije se znalo gdje će stanovnici srušenih kuća biti dok se budu gradile. Đuro je naredio da svaka kuća mora nekog primiti. U međuvremenu, dok su se gradile kuće, država je rekla Žabonačelniku da ako ne plati dugove ići će u rat. Nije mogao platiti jer nije više imao novaca. Objavili su mu rat. Država je došla pred vrt i iznenađujuće – vrt je pobijedio. Ali je sve bilo razoreno, i kad su mislili da ne može biti lošije došao im je stršljen Radovan i prijetio da će ih pojesti. Svi su se sakrili u žabonačelnikovu palaču. Pa je tako stršljen Radovan otišao. Đuro je svoje probleme ispričao stanovnicima vrta. Trebali su novac za obnovu vrta. Stanovnici su pristali sudjelovati u troškovima. Tako je ipak sve bilo renovirano i dobro. Sve su riješili osim stršljena Radovana koji je opet prijetio. Složili su se svi, uhvatili ga i zavezali zajedničkim snagama. Svi su slavili jer više nije bilo opasnosti. Dva mjeseca nakon toga došla je zima i sve je bilo zatrpano snijegom. U vrtu je to značilo da stanovnici nisu mogli izaći iz svojih kućica. Nisu imali dovoljno hrane u kućicama. Onda se javio Žabonačelnik i naredio svima da moraju uzeti lopate i čistiti snijeg. . Čistili su snijeg i onda su osjetili nešto tvrdo, a to je bio stršljen koji je spavao ispod snijega zimski san. Pobjegli su do Đure i tražili pomoć. Gradonačelnik je pozvao vojsku koja ga je onako uspavanog dobro zavezala da se ne može niti pomaknuti. Radovan je zavšrio u zatvoru. Žabonačelnik im je bio zahvalan i pozvao ih na feštu. Svi su bili sretni jer više nije bilo opasnosti ni od stršljena Radovana.
Patrik Černauš
Loading ...
