Jednog dana u vrtu obitelji Šimić bilo je posvuda veselja među životinjama. Bližio se Božić. Najsretniji dan u godini Žabograda (grad žaba u maminom vrtu). Svi već počinju kititi kuće lampicama i raznim ukrasima. Neki su već i bor okitili. No, nije veselje kod svih isto. U Stršljengradu Božić je najgori dan u godini. Stršljena svi mrze. Tamo nema Božićnih sajmova, ukrasa, slatkiša, a niti poklona. Ali uvijek ima onih koji su drugačiji. U samom središtu Stršljengrada nalazi se mala kućica u kojoj živi siromašna obitelj Stršljenić. Oni svake godine potajno slave Božić, daruju se darovima, odlaze u crkvu koja je u Stršljengradu skoro pa prazna. Članovi obitelji su stršljen Nikola (tata), stršljenica Dora (mama), stršljen Darko (sin) i stršljen Ante (drugi sin). Prije nekih 30-ak godina nije bila ovakva situacija. U Stršljengradu bi skoro svatko slavio Božić. I uvijek je bilo ukrasa i slatkiša. Sve se promijenilo kad je na vlast došao predsjednik stršljen Radovan. On je poticao iz obitelji koja je mrzila Božić i baš ga nikad ne bi slavili. Njegova mržnja Božića je započela dok je imao 7 godina. Na Božić ispod drvca nije dobio niti jedan poklon. Svi prijatelji dobili su poklone, osim njega. Kad su ga pitali što je dobio on im je s tužno rekao istinu. Prasnuli su u smijeh. Rugali su se. Osjećao se sramotno. Zamrzio je Božić. Svoju mržnju prenio je na druge i zabranio proslavu Božića. Napisao je u zakonu: ako se uhvati bilo koja obitelj koja slavi Božić bit će izbačena iz Stršljengrada. Znali su da ih nitko drugi neće prihvatiti jer svaka vrsta životinje živi u svome gradu. No, vratimo se natrag u Žabograd. Gradonačelnik Žabograda je Žabonačelnik Đuro, a njegova žena se zove Žaba Baba. On je neprijatelj sa stršljenom Radovanom još od djetinjstva jer su se odmalena stalno natjecali i vrijeđali. Na Božić puno žabostanovnika ne mora raditi. Ne rade žabopolicajac Srećko, žabopolicajka Ivana (bračni par), žabovatrogasac Luka, žabovatrogaskinja Marija (drugi bračni par) itd. Svi slave Božić s obitelji. Obitelj Stršljenić je bila otkrivena jer su policajci Stršljengrada uočili šarena svijetla u njihovoj kući. Njihova kućica bila je svijetla, a cijeli grad bio je u mraku. Obitelj Stršljenić je izbačena iz grada i nisu znali gdje otići. Pokušali su ući u razne gradove, ali su ih svi odbili osim Žabograda. Kad je stršljen Radovan to čuo odmah je poslao par jakih stršljena da vandaliziraju cijeli grad iz osvete prema Žabonačelniku Đuri. Stršljeni su bili puno jači od žaba i Žabograd je bio skoro pa potpuno uništen. Sve dekoracije i građevine su bile skoro razorene. Više nije bilo veselja i Božićnog duha. Sve je bilo tužno i depresivno. Kada su se Šiljo i Vjeka igrali u vrtu vidjeli su puno žaba koje su tužno kreketale. Vidjeli su puno različitih dekoracija od listova i grana koji su bili svuda razbacani. Odjednom, učinilo im se da su čuli neki glas. Bio je to Žabonačelnik Đuro. Mogli su čuti kako plače i priča sa ženom Žabom Babom o tome kako je sve ovo njegova krivica. Nisam trebao dopustiti da u Žabograd dođu druge životinje, rekao je. Ne, nije tvoja krivica, ti si samo htio dati svima dom. Kako si mogao znati da će stršljen Radovan ovo učiniti. Kad su Šiljo i Saša čuli te riječi prvo su mislili da su poludjeli jer nisu mogli vjerovati da mogu razumjeti kako žaba govori. Odlučili su pomoći žabama. Možeš li stvarno pričati? pitali su Đuru. Pa sve žabe mogu pričati. Kako misliš da drugačije komuniciramo? Šiljo i njegova seka čudili su se. Bilo im je jako žao. Nisu znali što napraviti. Morali su obnoviti grad. Napravili su mini kuće i stanove. Sve je opet bilo u Božićnom duhu. Kao nagradu Žabonačelnik Đuro im je odlučio pokloniti slobodan ulaz u Žabograd kad god žele. Napravio im je i kip na glavnom žabotrgu. Stršljenima su pozvali izbacivača koji ih je istjerao iz Žabograda i odnio ih u njihovo gnijezdo. Sada su svi opet sretno i sigurno živjeli u Žabogradu.
Filip Budiselić
Loading ...
