Category Archives: Krimi priča

ČAROBNI VRT = SVIJET INTERAKTIVNE DIGITALNE SLIKOVNICE

Jutro je u Čarobnom vrtu svanulo užurbano. Sve je mirisalo na proljeće i lijepo vrijeme. Sunce je izašlo rano i pozvalo na igru malene stanovnike.

Vrt 1

Dugo je bilo jako hladno. To je trajalo mjesecima. Dok je vani zima svi stanovnici malog vrta spavaju u šarenim kućicama.  I leptiri, i pčelice, zločesti komarci, lijepi vilini konjici, živahni skakavci, vrijedni mravi, dosadne muhe, veliki bumbari, ozbiljne bubamare i strašni opasni stršljenovi. Stršljena su se svi bojali.

20220508_143646_resized

Svi su se odjednom probudili, izašli iz kućica i protegnuli se. U malom vrtu ugledali su čudovište. Veliko i šareno. I jako bučno.

To je bio samo Saša zvani Šiljo. Ali za male kukce Šiljo je bio ogroman, veliki div. Stajao je u sredini vrta i mrmljao sebi u bradu. Bio je ljut. Nešto mu nije bilo po volji. Imao je problem i nije ga znao riješiti.

 

Nastavak priče odaberite sami….           

Krimi smjer priče:

Antea Bencalić – Krađa leptirove kućice            https://bregancek.net/?p=1356

Dominik Šaravanja – Misteriozna ubojstva       https://bregancek.net/?p=1359

Gabriel Hainešek – Lopov Žabonačelnik            https://bregancek.net/?p=1362

Morena Beljak – Test iz matematike                   https://bregancek.net/?p=1365

Nikol Kožarec – Rat za svjetleću kost                  https://bregancek.net/?p=1368

Paola Štefanić – Lopov u čarobnom vrtu            https://bregancek.net/?p=1371

Tara Vitas – Nestanak hotela za kukce                https://bregancek.net/?p=1374

Tea Matijaščić – Nestanak ježevih bodlji            https://bregancek.net/?p=1377

Tia Zlodi – Tulipan Ljuban                                    https://bregancek.net/?p=1380

Vito Križan – Šiljo je nestao                                  https://bregancek.net/?p=1383

Žaklina Šoić – Požar                                               https://bregancek.net/?p=1386

Drama smjer priče:

Ana Horvat – Šiljo i nova učenica                       https://bregancek.net/?p=1303

Antonio Majić – Novi zakoni                               https://bregancek.net/?p=1313

Ema Evdjenić – Svađa                                           https://bregancek.net/?p=1317

Ema Mia Martinček – Ljubavna priča                https://bregancek.net/?p=1320

Lana Regović – Borba za grad                              https://bregancek.net/?p=1323

Lucija Paić – Šiljina priča                                      https://bregancek.net/?p=1326

Patrik Černauš – Rješavanje problema              https://bregancek.net/?p=1331

Obiteljski smjer priče:

Ema Ivkovčić – Djeca i pokloni                            https://bregancek.net/?p=1389

Ema Fotak – Božić u čarobnom vrtu                  https://bregancek.net/?p=1392

Ema Štefanić – Božićni dan                                  https://bregancek.net/?p=1395

Helena Jednar – Božić u vrtu                               https://bregancek.net/?p=1398

Karla Grdanjski – Ususret Božiću                       https://bregancek.net/?p=1401

Monika Obraz – Božić dolazi                                https://bregancek.net/?p=1404

Noa Lukšić – Advent u čarobnom vrtu               https://bregancek.net/?p=1407

Horor smjer priče:

Dolores Vrbančić – Zombiji                                 https://bregancek.net/?p=1334

Filip Budiselić – Božićna priča                            https://bregancek.net/?p=1337

Hana Bilić – Zapušteni vrt                                   https://bregancek.net/?p=1340

Leda Debeljak – Strašni Radovan                      https://bregancek.net/?p=1343

Marta Gavrić – Meksiko                                       https://bregancek.net/?p=1347

Petar Horvat – Bomba za Radovana                  https://bregancek.net/?p=1350

Vito Pavlin – Šiljina tužna priča                         https://bregancek.net/?p=1353

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Požar – Krimi

Bilo jedno jutro kada je Žabovatrogasac Mirko došao nasred  vrta i rekao na mikrofon: DRAGI KUKCI IZJAVLJUJEM DA JE NAŠA  DRAGA BUBAMARA SANJA  UMRLA U POŽARU. NI JA JOŠ NE ZNAM KAKO JE POŽAR NASTAO.

Nakon toga  Žabonačelnik Đuro rekao je da će sutra biti pogreb i tada će doći naš Žabovelečasni skakavac Josip. Došao je Žabopolicajac Srećko evidentirati nesreću i napraviti očevid i  zapisnik. Ta nesreća se dogodila tijekom noći. Žaboneprijatelj Stršljen, kojega se svi boje, probudio je cijeli vrt i rekao da je izbio požar. Nitko još ne zna kako. Odjednom tijekom noći došlo je do požara. Sljedećeg dana dogodilo se čak 2 ubojstva. Mrtvi su Žabopolicajac Srećko i  Žabovatrogasac Mirko. Na dan pogreba, 2 sata prije toga, to se dogodilo. Užas kaže  Srećkova žena Slavica. Jako je plakala. Pitaju se sad svi mještani vrta je li je to povezano s jučerašnjim požarom?

Velečasni je upitao Srećkovu ženu Slavicu hoće li da se njenog muža pokopa odmah poslije njegovih prijatelja. Ona pristane. Dan poslije pogreba umrla je tj. utopila se u potočiću pored vrta i Srećkova žena Slavica. Svi su bili u čudu jer je Slavica bila najbolja plivačica u vrtu. Tužni su ovi dani, rekao je na dan njenog pogreba velečasni. Kao što i sami znate, nemamo više žabopolicajca. Sad će tu dužnost obavljati nadareni Leptirpolicajac Puffy. On visoko leti i može dobro vidjeti što se to u vrtu događa. Dobio je sve zapise o  požaru i ostalim nesrećama i zaključio da to nema veze jedno s drugim. Stanovnike vrta redom je počeo ispitivati imaju li alibije za navedeno vrijeme nesreća. Tako je pitao i Žaboneprijatelja Radovana. Leptirpolicajka, Puffyjeva pomoćnica shvatila je da su svi u opasnosti jer ih Radovan ubija jednog po jednog. Nisu si mogli sami pomoći. Morali su potražiti pomoć ljudi, Saše i njegove obitelji. Puffy je postavio zamku osumnjičeniku i … BINGO! Radovan je upao ravno u zamku.

Žaklina Šoić

Žaklina Šoić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Šiljo je nestao – krimi

Jednog jutra u Čarobnom vrtu stanovnici su imali čajanku. Bili su tu leptiri Marko i Darko, mačak Ivan, pas Dragomir, bubamare Božica, Ruža i Jelena te ptičice Nikolina i Nikola. S njima je bio i Saša zvan Šiljo. Inače je jako nespretan i gotovo uvijek kasni. Tog se jutra ništa nije dešavalo, bilo je mirno. U podne je Šiljo bio na ručku s Žabonačelnikom Đurom i njegovom suprugom. Nakon ručka su popili čaj i otišli. Navečer su stanovnici trebali imati večeru sa Žabonačelnikom, svi su se pojavili samo Šiljo nije… Nakon što su vidjeli da Šilje nema, pomislili su da opet kasni, pa su malo pričekali. Nije ga bilo. Večerali su i otišli spavati. Sutradan ujutro, Šiljo se nije pojavio ni na doručku. To je već bilo malo čudno. Tad su stanovnici počeli sumnjati. Pas Dragomir otišao je do njegove kuće, pokucao, ali nitko nije otvarao. Ušao je u kuću kroz prozor i vidio da Šilje nigdje nema. Otišao je do ostalih stanovnika i rekao im sav uspuhan: Šilje nema! Pozovite Srećka! Bubamara Ruža odmah je pozvala policajca Srećka. Nakon deset minuta došli su Žabopolicajac Srećko i njegova kolegica Slavica. Što se dogodilo? upitao je Srećko. Odgovori mu Dragomir: Šilje nema! Nestao je! Srećko je sve zapisao i on i Slavica vratili su se u stanicu. Pozvali su u pomoć i detektiva Josipa. Počela je istraga. Razgovarao je prvo s životinjama u vrtu. Nitko od njih ništa nije vidio. Otišao je u Šiljinu kuću te istražio kuću. Nije našao ništa sumnjivo. Šiljo je na prozoru imao rozu klupicu s cvjetićima. Cvjetići su lijepe plave boje i govore. Cvjetići su Josipu rekli da nisu ništa vidjeli ali su čuli zujanje. Također su rekli da su čuli kako Šiljo viče: Upomoć! Rekli su da je vika i zujanje išla u smjeru kuće stršljena Radovana. Detektivu Josipu odmah je sve bilo jasno. Na putu do Radovanove kuće Josip je vidio pticu Jasnu i pitao je: Jesi li slučajno vidjela Šilju ili stršljena Radovana? Vidjela je Radovana kako nešto nosi i čula je viku. Josip je sad sve povezao. Sa Srečkom i Slavicom zaputio se u Radovanovu kuću. Vidjeli su Radovana kako odmara te ga pitali za Šilju. Ma uopće ga nisam vidio, odgovorio je. Josiš je želi pretražiti kuću ali Radovan nije dao: Ne smiješ, nemaš sudsko odobrenje. Josip se vratio u stanicu te poslao Srećka i Slavicu na sud po odobrenje za pretragu. Kad su se Srećko i Slavica vratili s odobrenjem, Josip se odmah zaputio u Radovanovu kuću. Pokazao je Radovanu dozvolu i pretražio kuću. U garaži je našao samo alat. U spavaćoj sobi nije našao ništa, a u dnevnoj sobi bilo je uže. Samo jedno mjesto nije pretražio – podrum. U podrumu je vidio svijeću, par stolaca i čulo se mrmljanje. Odmah je pozvao pojačanje. Došli su policajci Srećko, Slavica, Leon i Vesna. Čuli su kako su vrata zalupila. Od tog trenutka nisu više čuli detektiva Josipa. Ušli su u kuću i vidjeli Radovana kako veže Josipa. Odmah su uhapsili Radovana i oslobodili Josipa. A u podrumu, u najdaljem kutu bio je i Šiljo. Šiljo je bio presretan jer je napokon vidio dan, a Josip i Žabopolicajci su uhvatili najvećeg kriminalca u vrtu. Nakon tog dana svi u vrtu žive sretno. Radovan je dobio deset godina zatvorske kazne. Pokušao je pobjeći ali nije mu išlo. To mu je samo produžilo kaznu na 30 godina.

Vito Križan

Vito Križan

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Tulipan Ljuban – Krimi

Ova priča govori o strašnoj krađi tulipana Ljubana. Tko je taj tulipan, gdje je Ljuban, kako je? Svi se pitajuuu. Hoće li pronaći krivca? No, da bi sve saznali o toj priči moramo krenuti ispočetka. Toga dana Saša se probudio jako rano. Osjećao se jako čudno, otišao je u dnevni boravak i tamo je vidio mamu Dramu i tatu Kravatu kako se raspravljaju. Odmah im je rekao da prestanu i kažu mu o čemu se radi. Mama i tata ispričali su Saši da je netko ukrao tulipana Ljubana. Saša je odmah otrčao do seke peke Vjeke. Odmah ju je probudio zato što je ovo jako važan dan. Njih dvoje brzo su krenuli u vrt i tamo ugledali cijelo društvo kako plače. Netko je ukrao njihovog prijatelja Ljubana. Saša i Vjeka odmah su počeli razmišljati. Išli su od cvijeta do cvijeta, od pčelice do bubamare, ma nema koga nisu pitali. Prvo su, naravno, pitali za mišljenje Žabonačelnika Đuru. Zadnji put je vidio Ljubana prije tri dana, kada su zajedno bili u šetnji po vrtu, odgovorio im je. U potrazi im je pomogao Žabopolicajac Srećko. Jedini koga nisu pitali je stršljen Radovan kojeg su se bojali. On im je bio najveći neprijatelj, a pogotovo tulipanu Ljubanu. Skupili su hrabrost i krenuli prema Radovanovoj kući. Nije ga bilo doma. Sad su tražili i njega. Pretražili su cijeli vrt. Tražili su i izvan njega, išli sve do grada. Potpuno očajni vratili su se doma u čarobni vrt. Tek su onda shvatili da je Radovan cijelo vrijeme letio iznad i iza njih. Pitali su ga za Ljubana. Radovan je samo drsko odgovorio: Nije me briga za njega! Odmah su posumnjali da je Radovan nešto napravio Ljubanu jer ipak su oni bili najveći neprijatelji. Već je pao mrak. Saša i Vjeka morali su na spavanje. Za večeru pojeli su žgance s mlijekom da budu jaki i spremni na sljedeći dan … Kada je svanuo novi dan Saša i Vjeka ustali su iz kreveta spremniji nego ikada. U vrtu su vidjeli da je Radovan nekud otišao, ali očigledno je zaboravio zaključati vrata. Saša, Vjeka i Žabopolicajac Srećko ušuljali su se u Radovanovu kuću. Našli su na podu Ljubanove latice, a na stolu bilo je Ljubanovo  pismo koje je glasilo ,,Dragi stanovnici Čarobnog vrta ovo pismo pišem  jer me neko vrijeme neće biti. Nemojte se za mene brinuti. Ja ću biti dobro. Sve vas jako volim i pazite se Radovana .Voli vas vaš Ljuban!” Saši je sve to bilo jako čudno. Čekali su Radovana dok se vrati da bi ga mogli malo bolje ispitati. Nakon četiri sata Radovan je napokon došao doma. Na njihovo ispitivanje, Radovan je počeo mucati i plakati kako on nije htio i sve im ispričao. Ljuban je u utorak napisao pismo i stavio ga na oglasnu ploču. Pismo je uzeo Radovan i odnio ga u svoju kućicu. Čitao ga je i gledao, ali imao je problem. Nije znao dobro čitati. Latice na podu bile su za njegovu kupku. Sada je sve bilo jasno. Ljuban je otišao na Madagaskar i tamo mu je jako lijepo, pisalo je u poruci. Vratio se nakon tjedan dana i svima pričao kako mu je bilo lijepo na godišnjem odmoru. Iako nije volio Radovana, Ljuban se odlučio s njime pomiriti. Njihov razgovor trajao je satima, minutama, sekundama… jako, jako dugo. Cijeli vrt se skupio pokraj prostorije u kojoj su razgovarali. Svi su bili znatiželjni. Mislili su da će se Radovan i Ljuban svađati i tući. Nakon pet sati Ljuban i Radovan izašli su iz Radovanove kuće. Ljuban i Radovan su se pomirili svi su bili sretni zbog toga i svima je bilo drago. Na kraju su Ljuban i Radovan postali najbolji prijatelji i shvatili da imaju puno sličnosti i da je bilo baš smiješno i glupo to što su se svađali. Sada kad su najbolji prijatelji više nema problema. Radovan više ne provocira Ljubana i nema svađe. Njihova svađa znala je probuditi cijeli vrt, a ponekad i Sašu. Kada je došao Radovanov rođendan Ljuban mu je napravio ogromno iznenađenje. Pravio se da je zaboravio na njegov rođendan. Radovan je bio tužan i mislio je da su svi zaboravili, ali Ljuban je došao u njegovu kuću kad je Radovan zaspao i  donio mu je najfiniju tortu i kolače. Svi su proslavili Radovanov rođendan u miru i veselju.  Sad je u vrtu mir i svi se vole i poštuju i nema neprijatelja. Sada su svi samo prijatelji.

Tia Zlodi

Tia Zlodi

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Nestanak ježevih bodlji – Krimi

Jednom davno u Čarobnom vrtu živjeli su: muhe, komarci, žabe, gliste, mravi, skakavci, ose, pčele, bumbari, stršljeni i drugi kukci. Svi su imali svoj dom i mjesto gdje spavaju. Ponekad su spavali pomiješano  skakavac sa bumbarom, jež sa mravima i sl. Samo su Žabonačelnik i njegova supruga Žaba Baba spavali odvojeno na jednom dijelu vrta gdje nitko drugi nije smio spavati osim njih. S njima su živjeli  Žabopolicajac Srećko i Žabopolicajka Slavica. Ponekad su spavali izmiješano, komarci s bumbarima, gliste s muhama i slično, ali stršljen Radovan se nije pridržavao pravila. On je spavao kako želi. Jež je svake večeri stavljao svoje bodlje na isto mjesto. Stršljen je znao gdje su bodlje. Jedne večeri je kao i obično stavio na bodlje na mjesto i zaspao. Žabonačelnik Đuro uvijek mora vidjeti da svi spavaju prije nego što samo ode spavati. Radovan se samo pravio da spava. Glumio je. Kad je Đuro zaspao, stršljen Radovan je uzeo ježeve bodlje i sakrio ih u šumu. Vratio se brzo i otišao spavati tako da nitko ne primjeti gdje je bio. Jutro nakon toga kad su sve svi probudili jež nije našao svoje bodlje. Otišao je pitati Žabonačelnika što da radi. Đuro je poslao sve ostale male životinje u potragu za bodljama. Svugdje su ih tražili, ali nisu našli. Primijetili su da nema stršljena Radovana. Jež je rekao da idu tražiti i njega. Dugo su ga tražili. Nisu našli ni njega. Dok su ga tražili pao je mrak pa su se krenuli vraćati u svoj vrt. Dogovorili su se da će rano ustati i ponovno ići u potragu. Tako je i bilo. Ali nisu ga mogli naći, ni njega ni ježićeve bodlje. Žaba Baba poslala ih je da pretraže šumu cijelu šumu jer je možda tamo. Nakon pola dana traženja htjeli su odustati, ali čuli su da netko plače. Približili su se da vide tko plače i vidjeli su stršljena Radovana. Pitali su ga zašto plače i zašto nije u Čarobnom vrtu. Rekao im je da je tužan. Obećali su mu da se neće ljutiti i da im samo kaže kakav ima problem. Priznao im je da je on kriv za sve. Jež je došao do njega i pitao ga zašto je to učinio. Pozvao ga je malo dalje od svih da pričaju i da mu kaže istinu. Stršljen Radovan mu je rekao zašto je sakrio bodlje. Sakrio je bodlje jer ga nitko ne voli. Ježu je stršljena bilo žao. Objasnio mu je da ga svi vole, ali se ne ponaša lijepo. Stršljen se ispričao ježu i dogovorili su se da će se družiti i biti dobri prijatelji. Vratili su se u Čarobni vrt. Rekli su sve to Žabonačelniku i bio je sretan što su se pomirili. Zajedno su tražili hranu, spavali, šetali šumom, zabavljali se. Radili su zabave svako malo od kako su se pomirili. Svaku zabavu je radila druga životinja. Došao je red na stršljena Radovana. Nije znao kako ju napraviti jer ju nikada nije radio pa je otišao po savjet ježu. Jež mu je pomogao sve organizirati. Stršljenova zabava je bila najbolja. Drugi dan ga je pozvao Žabonačelnik i javno ga pohvalio. Stršljen Radovan se zahvalio ježu što mu je pomogao i što mu je oprostio za sve. Nastavili su sa zabavom i svi su bili sretni.

Tea Matijaščić

Tea Matijaščić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Nestanak hotela za kukce – Krimi

Nakon Šiljinog mrmljanja u bradu, sve pčele, žabe, leptiri, mačke, psi, žirafe, slonovi, bubamare, mravi, skakavci, muhe, komarci, mušice, ose, bumbari, moljci, gusjenice, puževi, gliste, ptičice, ježevi, pa čak i stršljeni znali su da je Šijo ljut i da nešto nije u redu. Šiljo nikome, pa čak niti tati Vladeku ili tati Kravati nije ispričao što ga muči. Tati Kravati odmah je bilo jasno da mu Šiljo nešto taji, inače nikada nije bio ljut. Rijetko kada posvađa se sa svojom malom sekom Vjekom. Mama Tamara ili mama Drama ipak je znala za problem. Napravila je Šiljinu najdražu večeru, no ni to nije uspjelo. Nitko u obitelji nije znao kako pomoći. Slijedećeg jutra, u zoru, mama Drama i tata Kravata pozvali su Žaboliječnika Hektora, ako im on može reći, je li Šiljo bolestan, jer im je ponestajalo ideja. Hektor nije pronašao nikakvu bolest koja bi mogla nauditi Šilji. Šiljo je nakon doručka otišao u šetnju, kako bi malo razbistrio misli od sve uznemirenosti i užurbanosti u domu. Šećući po livadi, zamijetio je nešto čudno. Jedan od hotela za kukce je nestao. Bili su tamo i plavi hotel koji je pripadao zločestim i uvijek mrzovoljnim komarcima, i žuti koji je pripadao ubrzanim pčelama, i crveni za bubamare, i zeleni za skakavce. No nigdje nije bilo prekrasnog, raskošnog ljubičastog koji je pripadao pticama pjevicama. Šiljo je s čuđenjem i lošim predosjećajem, nastavio hodati. Nije mu bilo svejedno jer su ga inače ptice pjevice uvijek dočekale s novom dražesnom pjesmicom. Danas nije bilo pjesme ni ptice pjevice, što je bilo vrlo čudno. Šiljina savjest nije dopustila Šilji da zažmiri na ovo, pa se uputio Žabogradonačelniku Đuri. Đuro se iznenadio. U njegovu Žabogradu nikada nije bilo lopova koji bi narušili mir stanovnicima Žabograda. Savjetovao je Šilji da ove nadolazeće dane ima pomno otvorene oči i dobro gleda ima li koga sumnjivog u gradu. Šiljo je ozbiljno shvatio zadatak, no nije mu bilo svejedno. Došla je i večer, a do Šiljine sobe došao je čudan miris. Nisu to bili zagoreni kolači niti jelo mame Drame. Bio je to miris dima. Šiljo je brzinom munje istrčao van iz kuće i vidio da crveni hotel za bubamare gori. Sve bubamare bile su vani, nije bilo niti jedne ozlijeđene. Šiljo je znao da je ovo djelo istog lopova koji je jutros ukrao ljubičasti hotel za ptice pjevice zajedno s pticama pjevicama. Brzo je otišao Žabogradonačelniku Đuri te su njih dvojica shvatili da je ovo bilo upozorenje i da sad sve trebaju raditi u tajnosti. U gradu Žabogradu postoji krtica koja sve otkriva lopovu. Odlučili su nikome ne reći o novonastaloj situaciji. Bilo je mirno do ručka. Šiljo je s obitelji priredio divnu gozbu. No, nešto Šilji nikako nije davalo mira. Opet ta njegova savjest. Izmislio je izgovor da malo prošeta Žabogradom kako bi bio siguran da je sve uredu. Zbog jučerašnjeg požara, sve bubamare bile su premještene u žuti hotel koji je pripadao pčelama. Sljedećih tjedan dana, bubamare bi trebale biti gošće pčelama. Ali tajanstveni lopov tako nije planirao. Ukrao je i žuti hotel s ubrzanim pčelama. A dobio je i bonus, bubamare. Šiljo je opet bio u pravu, samo ni ovoga puta nije bio brži od tajanstvenog lopova. Žabonačelniku Đuri već je polako bilo dosta. Odlučio je razgovarati sa stršljenom Radovanom. I zaključio je da on nije uopće kriv. On im je savjetovao da patroliraju danas do kraja dana, a i sutra, pred hotelima. Žabogradonačelniku Đuri ova se ideja svidjela i htio je o tome razgovarati s Žaboministrom Ivekom. Iveka nije nigdje bilo. Otišao je na odmor i već tjednima o njemu nitko nije čuo baš ništa. Opremili su pojačanje i postavili ih pred hotel. Čekali su lopova. Čekali su, i čekali, i čekali…pa nakon dugog čekanja i dočekali lopova pred zelenim hotelom za skakavce. Okružili su ga, uhvatili i igra je bila gotova. Lopov je imao masku. Kad je Šiljo skinuo tu masku s lopova vidio je ispod nje Žaboministra Iveka. Svi baš svi, do zadnjeg, najmlađeg skakavca bili su u šoku. Nije bilo normalno vidjeti odgovornu i pouzdanu osobu da okolo krade hotele za kukce i pali ih. Žabogradonačelnik Đuro, bio je sav u šoku, totalno izbezumljen ponašanjem Žaboministra Iveka. Ali, gdje je sad ljubičasti hotel zajedno s pticama pjevicama, gdje su bubamare i pčele te žuti hotel? Svi od reda krenuli su prema Ivekovoj kući. U mračnom podrumu pronašli su sve hotele i životinje, odnosno kukce. Ministar Ivek morao je dati ostavku i završio je u zatvoru.

Tara Vitas

Tara Vitas

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Lopov u čarobnom vrtu – Krimi

U Čarobnom vrtu je inače sve mirno i veselo, svi se druže i zabavljaju. Tamo je i Žabonačelnik koji radi sve što hoće. Tako je svake noći bilo tiho. Ali ovaj put čuli su kako je nešto palo. Ujutro kad se mačka Lucy probudila trebala je dobiti hranu i igračke ali hrane nije bilo, kao da je nestala. Mislila je da je pojela sve. I braći komarcima su nestale neke stvari. Braća Bobo, Miko i Cviko su jedan drugoga krivili. Danju je sve bilo normalno i mirno. I slijedeću noć  je sve bilo tiho. Ujutro kad se jež Živko probudio nestala mu je dekica koju je smočio kad je pao u baru. Svake noći je sve više stvari nestajalo. Nitko nije znao tko to radi. Danju se nije događalo ništa, ali noću su nestajale stvari. Tako su se svi bunili i Žabonačelniku jer on nije vjerovao da se to događa. Rekao je da su možda stvari izgubili, a hranu pojeli. Slijedeću noć je baš Žabonačelniku Đuri nestao bicikl. E, to je već bilo strašno. Odlučili su uhvatiti tog tajnog lopova i postaviti kamere. To jutro sve je bilo u redu, kao da ih je lopov čuo. Sljedeće noći isto ništa. Pomislili su da je lopov otišao i da više neće krast stvari. Ali, prevarili su se. Lopov se ubrzo vratio, ukrao je stvari od skoro svakoga. Ali na kameri se ništa nije vidjelo. Činilo se nemoguće. Čak nije ni ostavio niti jedan trag. Noću su neki ostajali budni ali opet ništa nisu vidjeli. Nije bilo druge, sad su svi spremali svoje stvari u kuće. Žabonačelnik nije znao što da radi pa je postavio ispred Čarobnog vrta neku spravu koja se može upaliti ako netko prođe. To mu je bila nova ideja. Noću se nešto čulo ali to su bili samo komarci koji su išli malo preletjeti. Ni komarci nisu ništa vidjeli. Tu noć ništa nije nestalo. Danju su svi bili mirni zato što danju ne nestaje ništa. Navečer kad su otišli spavati svi čuli su korake, i tom času je sve počelo lupati i razbijati se. Kad su otišli pogledati svo cvijeće, stolovi, ukrasi, sve je bilo razbacano i uništeno. Čak i klizalište koje su svi obožavali i koje je stalno bilo puno jer svi vole klizati. Klizalište je bilo uništeno. Sve je bilo zamazano od zemlje od cvijeća koju je lopov pobacao unutra. Ništa nisu mogli napraviti. Kukci su bili ljuti zato što im nestaju stvari. Ujutro je bio sastanak  svih malih životinja. Trebalo je odlučiti što će dalje. Razgovarali su i pomisli da bi bilo dobro napraviti ogradu ali opet lopov je može preskočiti. Druga ideja je bila da netko stražari noću. Policija. Te noći žabopolicajac Slavko i žabopolicajka Slavica nešto su čuli, pogledali su ali su i stradali, netko im je bacio vreću na glavu i lopov je pobjegao. Taj tajanstveni lopov je izgleda jako lukav. Nakon toga opet nisu znali što napraviti. Jednostavno kao da nije bilo rješenja. Lopova su čuli, ali nisu ništa mogli. Bili su očajni. Neke noći se pojavio, neke nije, pa je to bilo još više tajanstveno. Svaki dan bilo je sve gore. Čarobni vrt  izgledao je prazan. Pola stvari je bilo sakriveno u kućama, a pola ih lopov već odnio. Probali su staviti neke natpise kojima prijete lopovu ali on se nije ničega bojao. Sljedeće noći je zapao snijeg. Nadali su se da će ga to omesti. Prve noći nije ga bilo, ali druge noći ostavio je tragove u snijegu. Više nije imao što ukrasti. Otisci su se slabo vidjeli zato što je do jutra zapao novi snijeg. Opet novi problem, lopov je počeo po vrtu bacati smeće, ali opet samo noću. Morali su smisliti neki novi plan. Ideja je bila da postave stvari i hranu nasred vrta. Napravili su spravu koja je sastavljena od drveta i žica, a iznad kuća stavili su mrežu koja se spusti kad se stane na određeno mjesto. Bila je to zamka. Zamka se nije vidjela u snijegu pa bi to moglo uspjeti Svi su dali malo hrane i prikupili stvari za zamku. Svi bili veseli i nadali se da će uhvatiti lopova. Nadali su se da će sad vrt biti kao i prije – čarobno mjesto. Došla je ta važna noć. Svi su čekali što će biti.  Napokon je mreža pala na nekog i zalupilo je. Policajci Slavica i Srećko su pogledali i stvarno se ulovio lopov. Toliko ga je privukla hrana da nije mogao odoljeti i odmah je skočio bez da je pogledao je li možda u pitanju kakva zamka. Lopov je pokušao pobjeći ali nije mogao van iz mreže. Lopova nisu prepoznali ali pitali su ga zašto je sve to radio. Rekao je da on želi imati puno stvari i ispričao se. Policajci su mu rekli da nije lijepo krasti i pustili ga da ode. Nije se više vratio.  Čarobni vrt je opet onaj stari, bezbrižni, veseo i čaroban. Svi se nadaju da se više nikad neće vratiti nikakav lopov.  A ovaj lopov možda sad krade u nekom drugom vrtu.

Paola Štefanić

Paola Štefanić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Rat za svjetlucavu kost – Krimi

To što ga je mučilo dogodilo se jučer. Kao i inače išao je u vrt i nabasao na nešto neobično. Bio je to pas Charles koji je nešto zakopavao odmah pokraj mamina najdražeg cvijeća. Po svemu se rasula zemlja. Oko njega se zbivalo nešto neobično. Okupili su se mali listovi koji su se kretali. Šiljo nije vjerovao. Lišće se kreće??? rekao je. Ispod lišća izašla je plašljiva vojska Žabograda. Bili su to vojnici Miroslav, Branimir, Zdeslav, Tomislav, Antun, Zvonko i drugi. A  na čelu vojske bio je General Vikić. Bok Šiljo, mi smo uzeli lišće da nas ne zatrpa zemlja, a i dobili smo dojavu da Charles zakopava nešto neobično. Oprostite dečki, još se navikavam da postoji Žabograd. Što to zakopavaš Charles? Vaf-vaf, našao sam ovo u šetnji. Kad me nitko nije želio prošetati otišao sam sam. A baš se pitam tko je to….hmmm ,, Oprosti frende, a gdje si to našao??? Bilo je to pokraj onog znanstvenog centra koji proučava kremiju, biolignju i fizikoligu. Misliš na fiziku, kemiju i biologiju? Da, te stvari. Uglavnom Milica i ja smo šetali i vidjeli tamo pametne mačke. Da ih nije bilo pogazio bi me Ždero, onaj kamionđija koji stalno pije i vozi s dvije lijeve noge… Ne zanimaju nas te razmirice nego se vrati na priču, rekla je Žabogradska novinarka patka Zdravka koja piše za  Žablji glas. Čim je čula novosti doletjela je do mjesta događaja. Nakon što me spasila vidjeli smo kako neki znanstvenik baca ovu svjetlucavu kost u kontejner sav ljutit jer ne funkcionira. Ja sam je samo pokupio, reče Charles pokazujući svjetlucavu kost. Vauuu, oglasi se glas ljubičica Ljubice i Ljube. To je nevjerojatno. A čemu služi? pita Šiljo uzimajući kost. Odjednom je postao malen kao patuljak. Bio je manji od zeca Petra, a veći od generala Vikića. Aaaaa!!! Što mi se događa. Kad je konačno prestao vrištati okrenuo se okolo i shvatio da se smanjio. Ugledao je grad Žabograd. Prostirao se od čempresa Čička na kojem ptičice imaju kućice i zec Petar ima jazbinu, pa sve do kraja ograde gdje mravi Žabovojnici drže stražu. Kad se smanjio iz Žabograda su istrčali Žabonačelnik Đuro i njegova supruga Žaba Baba. Nije im bilo jasno što se događa.  Nakon temeljitog objašnjavanja koje je vodio Charles, Žabonačelnik Đuro reče – jako zanimljivo! Je li to što se Šiljo smanjio ili to koliko je ovaj pas izgovorio riječi u jednoj minuti? Svi prasnuše u smijeh. Za to vrijeme stršljen Radovan i stršljen Goran spavali su u napuštenoj šupi pokraj vrta. Tamo je bilo udobno, a i bilo je puno vreća u kojima je bilo toplo. Izležavali su se dok nisu čuli glasove. Bilo je malo Aaaa, malo Vauuu i malo Uuuuuuu. Nakon toga poslali su špijuna stršljena Branka koji je sve pažljivo promatrao iz daleka. Dojavio je šefu Radovanu novosti. Svi su stršljeni krenuli u napad jer je Radovan želio sve za sebe. Sad je htio svjetleću kost.  Mislio je da će pomoću nje postati velik i svima sijati strah. Svi su vrisnuli i sakrili se u skrovište. Vidjeli su stršljena kako ubodom napada Charlesa. Uzeli su mu kost i odletjeli. Nakon napada mještani su polako izlazili iz skrovišta u kojem su se sakrili. Šiljo se povećao i svi su bili u tišini. Zašto stršljeni sve upropaste? rekao je Šiljo. Spremio se jer je morao ići u školu. Ali stalno je razmišljao o svjetlećoj kosti. Šilju je to jako mučilo i nakon škole. Kad se vratio razgovarao se s ježicom Bodljicom koja ga je pokušala utješiti i ohrabriti. Trebamo plan za protunapad.  Cijeli život se skrivamo od stršljena, a nas ima puno više. Kad bi se udružili sigurno bi ih pobijedili. Možemo mi to. Sve je ohrabrila i već je žabopolicajac Srećko uz pomoć pomoćnice Zečice Slavice planirao plan za protunapad u vojnom bunkeru. Patka Zlatka nam se javila s mjesta događaja. Dragi svi, hvala na slušanju, evo prenosim vam rečenice iz bunkera. Upravo se odvija skup policije, gradonačelnika i vojske. Jel izgledam dobro na kameri? upita Žabonačelnik Đuro. Ovako ćemo napasti, reče Srećko. Izgubili smo prijem… bila su to neka od javljanja iz bunkera. Kad su svi izašli i dogovorili detalje krenuo je napad. Juriš! povikao je Đuro. Mravi su se spuštali malim papirnatim avionima s krova Šiljine kuće. Kad su došli blizu pčele su ih primile i spustile na tlo, a avioni su ušli u šupu kroz razbijeni prozor. To je dalo znak stršljenima da netko napada Svi stršljeni su pod vodstvom Gorana krenuli u napad. Radovan je ostao čuvati kost s još dva stršljena. Onda je Šiljo zatvorio prozor tkaninom pa nisu mogli izaći. Jedini izlaz bila su vrata. Kad se izašli kroz vrata dočekalo ih je bombardiranje kuglama meda koji je bio tako ljepljiv da su se stršljeni zalijepili za zid. Desetak stršljena imalo je namjeru pobjeći ali Žabolječnik Hektor Sova ih je dočekao i pomoću Medicinske sestre Helene stonoge strpao u tkaninu koju nisu mogli probiti. Imali su tek malo zraka za disanje. Šiljo i Petar Zecimir otvorili su vrata kao u nekom američkom filmu i onda su unutra uletjele leptirice Mirna, Bubala i Kiki. Bacale su medene bombe na njih. Radovan je ostao sam i bespomoćan. Htio je Šilji vratiti kost kao da se ništa nije dogodilo. Šiljo je uzeo kost i rekao mu da prestane plašiti žabograđane inače će imati posla s njim. Stršljen Radovan se isprva malo durio a onda je postao dobar i odlučio se u preseliti u hotel za kukce Mirjana. Taj hotel vodila je stršljenica u koju se zaljubio. Zbog nje je želio biti zao zato što je mislio da će joj se tako više svidjeti.

Nikol Kožarec

Nikol Kožarec

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Test iz matematike – Krimi

Jednog dana u veselom vrtu živjeli su: Žabonačelnik Đuro, Žaba Baba, leptir Marko, leptirica Milica, bubamara Zdenka, mravi Jakov, Leona i Luka, komarci Lea i Gita, mušica Mihaela, gusjenica Božica, gliste Jasminka i Mara, puževi Jana i Roko, Žabopolicajac Srećko, učiteljica Žana, detektiv Josip, spremačica dvorca Lana  i strašan stršljen Radovan. Rano ujutro Žabonačelnik Đuro se probudio ali nije mogao naći svoju ženu Žabu Babu. Odmah je pozvao policajca Srećka da je pronađe. Nakon deset dana istrage pronašli su je u jezeru, ali nažalost, mrtvu. Slijedeći dan pronašli su i njega u krevetu ali nije disao. Žabopolicajac Srećko i detektiv su se odmah udružili i krenuli tražiti krivca za ubojstvo. Prvo su ispitali sve stanovnike vrta. Leptir Marko rekao je da je u vrijeme ubojstva uređivao tratinčice sa svojom suprugom Milicom. Leptirica Milica je to potvrdila. Bubamara Zdenka je gledala seriju i jela čips. A i pokazala je dokaze polu pojedene vrećice čipsa. Mravi Jakov, Leona i Luka su popravljali svoj mravinjak jer je netko stao na njega. Svi mravi u mravinjaku su im bili svjedoci i to potvrdili. Komarice Lea i Gita su rekle da su one imale nesanicu i da su zaspale tek u 4 ujutro. Za to nemaju dokaza, a i ubojstva su se dogodila u 2 i 3 ujutro pa se malo sumnja i na njih. Mušica Mihaela je učila za test iz matematike. Dobila je jedan, pa se misli da baš i nije učila. Policajac i detektiv joj ne vjeruju. Gusjenica Božica pekla je palačinke, najela se, i otišla spavati već u 20 sati. Gliste Jasminka i Mara su bile na putovanju u Italiji. To su potvrdile avionskim kartama, a i pilot tvrdi da su bile u avionu. Puževi Jana i Roko su išli na spoj u restoran „Ljetna zabava“. Konobari kažu da su bili tamo. Pogledali su, to se vidi i na kamerama u restoranu. Jež Boban je bio ljut jer smo ga probudili. On je rekao da je pripremao kućicu za zimski san i svi koji su prolazili tamo su to i potvrdili. Stršljen Radovan je rekao da se kupao u bazenima. Bilo mu je kao na moru. Ali ček, ček, ček kako se mogao kupati u bazenu ako su bazeni, a vani je hladno. Svi znaju da su bazeni tada zatvoreni. Nakon ispitivanja policajac je nabrojio sumnjive tipove: komarice Leu i Gitu, mušicu Mihaelu i stršljena Radovana. Pitali su ih za opravdanje. Komarice Lea i Gita su rekle da su one gledale filmove i pokazale su listu pretraživanja na Netflixu tog dana. Mušica Mihaela je priznala da je dobila jedan iz testa, ali kaže da je učila krivo gradivo. Detektiv Josip i Žabopolicajac Srećko su uzeli njenu radnu bilježnicu na pregled, da točno vide što je ona to učila. Usporedili su test i radnu bilježnicu i ustanovilo se da je učila linearne jednadžbe, a u testu je bio koordinatni sustav. Komarice Lea i Gita, baš kao i mušica Mihaela imale su potvrđeno opravdanje. Ali što je sa stršljenom Radovanom?  Hoće li on priznati da je kriv? Detektiv Josip i Žabopolicajac pitali su stršljena Radovana koje je njegovo opravdanje za laganje i ovo su njegove riječi: hm…hm…pa…bio sam doma ali sam se skrivao od mame da me ne vidi, rekao sam joj da sam na bazenima. Pitali su ga detektiv Josip i Žabopolicajac Srećko: Zašto bi se sakrivao od mame? Njegov odgovor je bio da se skrivao od mame jer je dobio jedan iz testa. Hmmm, zar nije on odlikaš? Detektiv Josip i Žabopolicajac  odmah su se uputili u školu. Ali…. Stvarno je dobio jedan….Šta ćemo sad? Ako nitko više nije sumnjiv tko je počinio ubojstvo? Ispitali su sve još jedanput, ali uzalud. Dobili su iste odgovore od svih a i potvrde o tim događajima. Čak je i Radovanova mama potvrdila da je on bio u kući i da ga je čula kako gore hoda na prstima i da se skriva. Ali… on je bio najproblematičnije dijete u školi. Stalno je radio drame. Tukao se, popeo bi se na klupu i vikao „ja sam glavni“, znao bi druge popikavati i gurati prijatelje. Čak je jedanput toliko popiknuo svog prijatelja da je morao ići na šivanje. Stalno je radio nekakve spačke ostalima. Ali njegove spačke nisu bile na razini ubojstva. Zašto bi 13-o godišnji stršljenić ubio nekoga? Čak ima opravdanje zašto je lagao, ima dokaze da je stvarno pored svih tih petica zapravo dobio tu jedinicu iz matematike. Pitali su učiteljicu Žanu, učiteljicu matematike, da li možda zna zašto je cijeli razred dobio jedan. Ona je rekla: ne znam, vjerojatno djeca ne uče. Detektiv  i Žabopolicajac su je pitali što su djeca pisala u testu. Rekla je koordinatni sustav. Detektivu i Žabopolicajcu je to bilo čudno. Zar nisu vidjeli radnu bilježnicu od mušice Mihaele, i vidjeli da je učila linearne jednadžbe. Detektivu i Žabopolicajcu je to bilo jako sumnjivo. Uzeli su radne bilježnice i bilježnice od svih 26 učenika u njenom razredu. Nakon dužeg vremena uspjeli su sve pregledati i ustanovili da su sva djeca učila linearne jednadžbe. I ne samo to, svima je bilo u e dnevniku upisano TEST U SRIJEDU – LINEARNE JEDNADŽBE. Detektiv Josip i Žaboolicajac Srećko su pitali profesoricu Žanu zna li zašto piše da će u testu biti linearne jednadžbe, a dala im je drugi test. Ovo su bile njene riječi (uz konstantno prevrtanje očima): Ugh, pa ne znam vjerojatno su krivo zapisali, želite li reći da sam ja kriva što su oni glupi? Takvo bezobrazno ponašanje detektiv i policajac u životu nisu vidjeli. Ali dosjetili su se nečega. ŠKOLA IMA KAMERE U SVAKOJ UČIONICI. Vidite, kada je stršljen Radovan popiknuo svog prijatelja, oni su to vidjeli na kameri. Kada su proučili kamere, saznali su da je profesorica mjesec dana učila linearne jednadžbe i da je na površinu cijele ploče velikim tiskanim slovima napisala: TEST U SRIJEDU – LINEARNE JEDNADŽBE. Zašto bi lagala? Žabopolicajac Srećko i detektiv Josip pitali su je zašto je lagala a ona je bezobraznim glasom i žvakaćom u ustima rekla: A lJAO PA NJE ŽNJAM ĐAJ MLJE PUŠTIČE! Žabopolicajac Srećko i detektiv Josip su se uputili van iz učionice jer su vidjeli da s takvom učiteljicom nema smisla razgovarati. Otišli su doma razmišljati. Šutjeli su, šutjeli, dok detektiv nije progovorio s drhtavim glasom: ali….ali…što ako je učiteljica Žana počinila ubojstvo mladog para u vrtu? Žabopolicajac je  čudom gledao Josipa, a nakon dvije minute progovorio. Njegov glas je bio kao malom djetetu kada vidi strašan film, pa ga sanja cijelu noć. Malim, jadnim glasićem progovorio je: M….m…možda. Bilo je dosta kasno pa su otišli spavati. Sljedeći dan su se malo zapitali. Zašto bi ih profesorica ubila? Zašto je dala krivo gradivo u testu? Imali su pitanja, ali ne i odgovore. Odmah su se bacili na istraživanje. Prvo su razmišljali o prvom pitanju: Zašto bi profesorica ubila? Išli su ispitati odnose između njih. Pitali su spremačicu njihovog dvorca pod imenom Lana da li zna nešto o njihovim poznanstvima. Ona je rekla da Žabonačelnik nikada nije govorio o njoj i da se ne poznaju. Također je rekla da je Žabonačelnik popisivao sve ljude s kojima se bilo kad upoznao. Nakon kopanja po njegovim stvarima našli su taj spisak. Imao je popis ljudi koje je upoznao u svom gradu. Spisak nije bio toliko dugačak, pa su pronašli odgovor na svoje pitanje vrlo brzo. Žabonačelnik nikada nije upoznao učiteljicu Žanu. Izbacili su poznanstva. I dalje je bilo pitanje zašto bi profesorica ubila. Pitali su spremačicu Lanu zna li nešto o tome. Ona je rekla da se ona kandidirala za Žabonačelnicu, ali nije imala ni dva glasa. Sada im je sve bilo jasno. Bila je ljubomorna na njega, pa ga je ubila. To je ta informacija koja je sve napravila jasnim. Ali ipak, nisu je još mogli optužiti za ubojstvo. Nemaju dokaze. Sjetili su se da mogu pregledati njen stan. Kad su ušli nisu je zatekli unutra. Brzo su išli pogledati svuda gdje su mislili da mogu biti dokazi. Našli su nešto što ih je iznenadilo. Našli su plan ubojstva, a na njemu je pisalo: prvo ubiti njegovu ženu, baciti je u jezero i nitko je neće naći. Onda kada on bude tako depresivan jer mu žena više nije živa uguši ga jastukom da se ne vide tragovi ubojstva i da svi misle da je umro od nečeg drugog. Ali to nije sve. Čak se vidjelo da je to njen rukopis jer su okolo po stanu bili testovi gdje su bila slova kojim je ona napisala „malo više ući“. Pored svega toga našli su krvavi nož i uže. Sve je bilo jasno. Žabonačelnikova žena bila je ubijena nožem i zavezana i tako bačena u jezero. Nisu više ni htjeli istraživati. Žabopolicajac Srećko i detektiv Josip su se dogovorili da će učiteljicu čekati da dođe u svoj stan i onda je uhititi. I tako su čekali deset minuta dok se ona nije pojavila. Kad je ušetala u stan izgovorila je: Jao kako nisu saznali da sam ih ja ubila. To je bila kap koja je prelila čašu. Odmah su je uhitili i odveli ju na ispitivanje kod žabopolicajca Srećka i njegovih kolega. Priznala je sve. Ubila je zbog ljubomore. Također priznala je da je dala djeci krivo gradivo da bi ih mogla optužiti za neučenje a onda za ubojstvo. I tako je ona bila osuđena na. Žabopolicajac i detektiv su se ispričali stršljenu Radovanu, a on je naravno prihvatio ispriku.

Morena Beljak

Morena Beljak

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Lopov Žabonačelnik – Krimi

Bio jednom jedan gradonačelnik koji je htio pokrasti cijeli Kukcograd. Silno je volio cvijeće i cvjetne ukrase. Žabonačelnik Đuro bio je veoma lukav jer se u životu okušao u kojekakvim poslovima. Njegovoj pohlepi nije bilo kraja. Čim bi ugledao kakav cvijet kriomice bi posegnuo za njim i spremao ga u svoju cvjetnu žabokutijicu urešenu najljepšim i najmirisnijim laticama. Žabonačelnikova ljubav prema cvijeću nije ostala neprimijećena među stanovnicima Kuckograda. Malo-pomalo primjećivali bi da im nedostaju prekrasne boje njihovog lijepog grada, ali i divni mirisi koji su svojom slatkoćom očaravali svakog stanovnika i drage goste. Voljeli su svoj grad svim srcem. Jednoga dana dok je dječak Saša zvani Šiljo, gradonačelnikov susjed, orezivao živicu u dvorištu ugledao je Žabonačelnika kako polako i oprezno, gotovo šuljajući se, ulazi u kuću. Iako je bio jako pažljiv, izgubio je ritam koraka jer mu je mačak Stipe brzinski uletio ispod nogu i srušio ga na tlo. U tom trenutku, na Žabonačelnikovu veliku nevolju zapelo mu je orukavlje kićenog kaputa o šiljak vrtnog stola. Pao je tako nespretno i nezgodno da se onesvijestio i prosule su se sve mirisne latice oko njega. Cijeli prizor promatrao je Šiljo u nevjerici jer je bio uvjeren da je gradonačelnik časna i poštena osoba. Stipe se polako prišuljao  Žabonačelnikovoj glavi i glasnim mijaukom vratio ga u stvarnost. Prenuo se i, ne sluteći da ima svjedoka nemilog događaja, pokušao skupiti svoj današnji cvjetni ulov što brže i spretnije. No, kad je mačak Stipe vidio kako je lijep ples latica koje su lepršale oko gradonačelnikovih ruku dok ih je hvatao i spremao u cvjetnu kutijicu, veselo je zamijaukao i počeo radosno skakutati, šapicama razgrčući latice. Raspršile su se kao pahuljice šireći svoj predivan miris uokolo. Gradonačelnik, pun neočekivanih nevolja, ljut i opasan, počeo je mlatarati rukama kao muhomlatom. Zadobio je ogrebotine od mačka Stipe koji je pomislio da se Žabonačelnik želi s njime i laticama igrati i dobro zabaviti. Vidjevši što se dogodilo, Šiljo je pozvao je žabopolicajca Srećka i žabopolicajku Slavicu s namjerom da ovaj slučaj krađe riješe oni. Time bi pravda bila zadovoljena, a kradljivac latica bio bi kažnjen za svoje nedjelo. Stigavši na dvorište gradonačelnika Kuckograda, čuvari pravde žabopolicajci proveli su istragu i zaključili slučaj utvrdivši Žabonačelnikovu krivnju. Žabonačelnik se posramio zbog svog čina i nepoštenja, a najviše mu je bilo žao što je izgubio povjerenje stanovnika svoga grada. Šiljinu dobrotu i savjesnost njegovi sugrađani, kukci i male životinije, su veoma cijenili. Želja svih stanovnika je bila da on bude izabran za novog gradonačelnika Kukcograda pa su ga prozvali Šiljonačelnikom. Mačak Stipe postao mu je vjerni suradnik i pomagač u poslu.

Gabriel Hainešek

Gabriel Hainešek

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS