Bio je 23. prosinac. Žabonačelnik Đuro naredio je svima u gradu da svaki stanovnik, pa čak i on, mora napraviti kutiju kolača za Božić. Naravno da gradonačelnik nije napravio kolač, već je to prepustio supruzi Žabibabi. Prva dama vrta napravila je tri kutije kolača. Kada je Đuro saznao da su skoro svi u gradu odradili zadatak, odlučio ih je počastiti. Na glavni trg grada stavili su veliki bor. Svi su se iznenadili i razveselili. Samo bumbari nisu bili zadovoljni. Prepirali su se oko boje kuglica i lampica. Nisu bili sigurni hoće li staviti plave, šarene ili žute lampice. Oko kuglica su se jos nekako dogovorili, ali oko lampica teško. Izabrali su da će lampice biti plave kako bi se jače vidjele. Kuglice su izabrali crvene. Bližio se Božić, zima, snijeg, a bumbari nisu mogli naći niti jedan cvijet. Đuro je bio glavni u gradu pa je i on bio zadužen za bumbare. Napravio im je iznenađenje. Kukcima je stavio svakakve poklone od grada ispod bora. A za bumare je posadio jedan poseban cvijet koji može živjeti i zimi. Žabababa je šetala okićenim gradom i na putu ugledala jedno malo mače, mokro i uplašeno. Odlučila je udomiti tu macu i nazvala ju Nela. Bila je cura. Nela je jela svu hranu za mačke nije joj bilo bitno kakvog je okusa. Toliko je bila gladna. Kad nije jela spavala bi. Bila je budna samo kad je trebala jesti . Ponekad se igrala kad joj je baš jako bilo dosadno. Žabababa joj se svaki dan divila koliko je ona bila lijepa maca. Imala je debelo zimsko krzno. Božić je bio sve bliže i bliže. Stanovnici su se još vise veselili. Bili su nestrpljivi vidjeti što su dobili ispod bora. Svi stanovnici nagovarali su gradonačelnika da im kaže što je stavio ispod bora. Ni on više nije mogao šutjeti pa im je malo i otkrio. Rekao da je djeci stavio puno slatkiša, olovku i gumicu, a odraslima božićne čarape i čokoladu. Za Badnjak su svi bili veseli. Pjevali su pjesmice i zabavljali se. I došao je taj 25. prosinac kada su si svi međusobno slali poruke i čestitali Božić. Išli su se malo družiti sa familijom i natrag doma. Gradonačelnik i njegova supruga poslali su poruke da je okupljanje ispred bora u 18h . Neki nisu mogli doći jer ih je zatrpao snijeg. Bili su jako tužni. Odlučili su pješačiti do grada pa je to potrajalo satima. Zvali su gradonačelnika, pa njegovu ženu ali se nitko nije javljao na telefon. Snijeg je toliko jako zatrpao grad da i auti koju su tuda vozili nisu više mogli i morali su stati. Autobus nije išao. Nije im bilo druge nego pješke. Došli su prekasno kad više nikoga nije bilo. Nazvali su ponovno gradonačelnika te su im podijelili otale poklone. I tako je završio prekrasan dan.
Karla Grdanjski
Loading ...
