Jednom davno u čarobnom vrtu, jednog lijepog sunčanog dana, kad se u vrtu probudio Žabonačelnik mislio je da će ovo biti krasan dan i da neće imati puno posla već će uživati u suncu. Prevario se. Izašao je iz kuće i vidio kaos u vrtu. Nije mogao vjerovati što se to događa. Ništa mu nije bilo jasno. Čudio se. Bio je šokiran. Vidio je samo cijeli trg Kukcograda i stanovnike koji trče posvuda i viču. Pitao je Žaboministre što se ovdje točno događa. Rekli su da su svi prestrašeni jer je stršljen Radovan s pomoćnicima došao napasti trg. Žabogradonačelnik je ministrima rekao da ga samo puste da u miru popije kavu pa će riješiti problem i smiriti građane. Zasad nek se sklone u kuće i zaključaju iznutra i zatvore prozore. Načelniče imamo pitanje. Smijemo li sutra imati slobodan dan? Ček, ček vi to mene sada stvarno pitate? Pa da. Sad dok je ovakva frka vi mi najviše trebate. Moram smisliti što ću učiniti po pitanju tih dosadnih stršljana, a ne da razmišljam kako ću vama dati slobodan dan i kako sam moram rješavati probleme. Čuj njih oni bi slobodan dan! uzrujao se gradonačelnik na svoje ministre. Ne može! Žabonačelnik Đuro pregledao je trg i vidio kako su stršljeni napokon otišli. Žaboministri okupite ljude za trideset minuta u općini, naredio je. Držat ću presicu o napadu stršljena. Otišao je kući pojesti ručak i odrijemati. Njegova supruga Žaba baba bila je radoznala, ali nije joj ništa htio ispričati. Samo je molio da ga probudi za 20 minuta. Ispred općine dočekalo ga je puno stanovnika malog gradića. U općinskoj zgradi Žaboministri su pripremali opaki plan i nacrte. Žabonačelnik Đuro prvo je dobro proučio planove, a onda je sve kukce i životinje pozvao na sastanak. Prezentaciju i predavanje držao je sat vremena, možda i više. Sve je objasnio i svatko je znao svoj zadatak. Samo su čekali pravi trenutak. Čekali su da se stršljani pojave. Stigli su u subotu ujutro. Svi su bili spremni i na poziciji, samo su čekali znak za početak. Stršljeni su doletjeli, čula se fućkalica i svi su krenuli u napad. Bacali su kugle od blata, mreže od paučine, radili su zamke od lišća i korjena. I borba im je uspjela. Ulovili su ih i poslali ih u zatvor na dugotrajnu kaznu za maltretiranje i pokušaj ubojstva kukaca. Svi kukci bili su presretni. Slavili su do zore. Ismijavali su stršljene i rugali im se. I tako tjednima dok stršljene nisu za kaznu lansirali na mjesec. Napokon, kukci su mogli živjeti normalno bez straha i stresa. I Đuro je bio sretan. Dao je svojim ministrima čak 7 slobodnih dana. Obratio se građanima: Dragi moji građani, napokon smo se riješili dosadnih nakaza (stršljena). Sad svi možemo živjeti normalno bez straha i nervoze da će nas netko napasti. Svi građani su pljeskali. I tako su nastavili živjeti normalno do idućeg mjeseca kad se priča opet zakomplicirala nekim novim problemima.
Lana Regović
Loading ...
