- rujna 2023. u vrtu se dogodila krađa. Bila je to krađa koja se dogodila bubamari Jeleni, mravima Mirku i Janku, pčelici Jani, glisti Mari, mački Mimi, slonu Garfildu, ježu Zvonimiru, leptiru i psu Donu. Ukraden je hotel za leptire u vrtu punom cvijeća svakakvih oblika i vrsta. Bilo je puno kućica ali baš je nestao hotel za leptire. Osumnjičeni su odmah mačka Mimi, slon Garfild i pas. Dogodilo se kad su svi bili na proslavi u jednom djelu vrta. Vratili su se kući i odjednom zavikali su tri mala leptirića: GDJE JE NAŠ DOM? Svi su izašli na ulicu i gledali što se dogača. U kućici nije bilo psa Dona, mačke Mimi i slona Garfida. Odmah su posumnjali na njih. Leptiri su ostali budni cijelu noć jer nisu imali gdje spavati. A onda u ranu zoru vratili su se Mimi, Don i Garfild. Leptiri su odmah pitali Mimi i ostale zašto su im uzeli njihovu kućicu. Oni su zastali i nisu znali što na to reći. Odjednom se javio Don: Pa nismo vam mi uzeli kućicu. A gdje je onda naš dom? Jedino vas nije bilo cijelu noć, odgovorili su leptiri. Mi smo bili u šumi. Nešto ste mi sumnjivi, dodao je leptir. Pa dobro, a gdje je onda naša kućica, gdje ćemo spavati, moramo pretražiti cijeli vrt. Možda ju je netko sakrio. Ali što ako je ne nađemo? Morat ćemo spavati na travi ili na drvetu nekoliko dana. Hladno je. Smrznut ćemo se. Idemo do susjeda pitati je li netko nešto vidio. Naša kućica je bila tako lijepa. Ljubičasta. Stigli su do kuće u kojoj živi Mimi, Garfild i Don. Njih opet nije bilo. Leptiri su tada bili jako ljuti. Znali su da rade nešto čudno. Tiho i polako otišli su provjeriti u šumu kako bi vidjeli što se tamo događa i gdje je njihov dom. Tamo nije bilo nikoga. Odjednom se začulo kako je netko nešto bacio. Svi su se preplašili i u prvi čas pobjegli. Nakon nekog vremena vratili su se i ugledali nekog čovjeka. Bio je to Sašin tata Vladek, on je sjekao drva. Pitali su ga je li možda vidio mačku, psa i slona. Zašto ih tražite? pitao je. Netko nam je uzeo kućicu jučer dok smo bili na zabavi. Možda je to bio netko iz nekog drugog vrta, upozorio ih je tata. Gle, stvarno, idemo vidjeti u neki drugi vrt, zaključili su leptiri. Hvala na pomoći, tata Vladek. Kucali su na vrata od vrta do vrta, pitali i tražili svoju ljubičastu kućicu. Gusjenica se jako zainteresirala i tražila s njima. U njenom vrtu nije bilo ljubičaste kućice. Leptiri su na kraju zaključili da je to učinio ipak netko iz njihovog vrta. Kućica im je bila važna jer su trebali uskoro slaviti rođendan, bez kućice to nisu imali gdje. Idemo nekoga pitati možemo li prespavati kod njega. Pa smrznut ćemo se preko noći. Možda žirafa Mina ima malo mjesta za nas. Žirafa se tome razveselila. Napokon je dobila društvo. Bila je sama i bilo joj je dosadno. Sutra ćemo je tražiti ponovno, da ti više ne smetamo, rekli su leptiri. Hvala ti puno, draga naša žirafo. Za rođendan su joj obećali proslavu i tortu, samo im je trebao prostor gdje bi ga slavili jer za žirafu treba puno mjesta i velika kućica. Mali leptirić, maza cijelog vrta, sjetio se i zamolio tatu Vladeka da im napravi novu kućicu. Nagovorio je tatu bez problema. Bio im je to njegov poklon za rođendan. Hvala ti puno, tata Vladek. I Šiljo bi ti mogao pomoći, rekli su. Cijela priča završila se veselo.
Antea Bencalić