Category Archives: INTERAKTIVNA DIGITALNA SLIKOVNICA

ČAROBNI VRT = SVIJET INTERAKTIVNE DIGITALNE SLIKOVNICE

Jutro je u Čarobnom vrtu svanulo užurbano. Sve je mirisalo na proljeće i lijepo vrijeme. Sunce je izašlo rano i pozvalo na igru malene stanovnike.

Vrt 1

Dugo je bilo jako hladno. To je trajalo mjesecima. Dok je vani zima svi stanovnici malog vrta spavaju u šarenim kućicama.  I leptiri, i pčelice, zločesti komarci, lijepi vilini konjici, živahni skakavci, vrijedni mravi, dosadne muhe, veliki bumbari, ozbiljne bubamare i strašni opasni stršljenovi. Stršljena su se svi bojali.

20220508_143646_resized

Svi su se odjednom probudili, izašli iz kućica i protegnuli se. U malom vrtu ugledali su čudovište. Veliko i šareno. I jako bučno.

To je bio samo Saša zvani Šiljo. Ali za male kukce Šiljo je bio ogroman, veliki div. Stajao je u sredini vrta i mrmljao sebi u bradu. Bio je ljut. Nešto mu nije bilo po volji. Imao je problem i nije ga znao riješiti.

 

Nastavak priče odaberite sami….           

Krimi smjer priče:

Antea Bencalić – Krađa leptirove kućice            https://bregancek.net/?p=1356

Dominik Šaravanja – Misteriozna ubojstva       https://bregancek.net/?p=1359

Gabriel Hainešek – Lopov Žabonačelnik            https://bregancek.net/?p=1362

Morena Beljak – Test iz matematike                   https://bregancek.net/?p=1365

Nikol Kožarec – Rat za svjetleću kost                  https://bregancek.net/?p=1368

Paola Štefanić – Lopov u čarobnom vrtu            https://bregancek.net/?p=1371

Tara Vitas – Nestanak hotela za kukce                https://bregancek.net/?p=1374

Tea Matijaščić – Nestanak ježevih bodlji            https://bregancek.net/?p=1377

Tia Zlodi – Tulipan Ljuban                                    https://bregancek.net/?p=1380

Vito Križan – Šiljo je nestao                                  https://bregancek.net/?p=1383

Žaklina Šoić – Požar                                               https://bregancek.net/?p=1386

Drama smjer priče:

Ana Horvat – Šiljo i nova učenica                       https://bregancek.net/?p=1303

Antonio Majić – Novi zakoni                               https://bregancek.net/?p=1313

Ema Evdjenić – Svađa                                           https://bregancek.net/?p=1317

Ema Mia Martinček – Ljubavna priča                https://bregancek.net/?p=1320

Lana Regović – Borba za grad                              https://bregancek.net/?p=1323

Lucija Paić – Šiljina priča                                      https://bregancek.net/?p=1326

Patrik Černauš – Rješavanje problema              https://bregancek.net/?p=1331

Obiteljski smjer priče:

Ema Ivkovčić – Djeca i pokloni                            https://bregancek.net/?p=1389

Ema Fotak – Božić u čarobnom vrtu                  https://bregancek.net/?p=1392

Ema Štefanić – Božićni dan                                  https://bregancek.net/?p=1395

Helena Jednar – Božić u vrtu                               https://bregancek.net/?p=1398

Karla Grdanjski – Ususret Božiću                       https://bregancek.net/?p=1401

Monika Obraz – Božić dolazi                                https://bregancek.net/?p=1404

Noa Lukšić – Advent u čarobnom vrtu               https://bregancek.net/?p=1407

Horor smjer priče:

Dolores Vrbančić – Zombiji                                 https://bregancek.net/?p=1334

Filip Budiselić – Božićna priča                            https://bregancek.net/?p=1337

Hana Bilić – Zapušteni vrt                                   https://bregancek.net/?p=1340

Leda Debeljak – Strašni Radovan                      https://bregancek.net/?p=1343

Marta Gavrić – Meksiko                                       https://bregancek.net/?p=1347

Petar Horvat – Bomba za Radovana                  https://bregancek.net/?p=1350

Vito Pavlin – Šiljina tužna priča                         https://bregancek.net/?p=1353

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Advent u Čarobnom vrtu – Obiteljska

U Čarobnom vrtu počinje mjesec studeni…Mještani i mještanke polako kreću s Božićnim i Novogodišnjim pripremama. Žabonačelinik Đuro naređuje da mještani i mještanke krenu kititi vrt, domove i ustanove. Ako je Žabonačelnik Đuro tako naredio, tako mora biti. Male životinje i kukci krenuli su prvo kititi glavni trg grada. Okitili su veliki bor s lampicama, kuglicama i sličnim dekoracijama. Na vrhu bora bila je Božićna zvijezda. Dok su oni zbog velike gužve Žabopolicajac Srećko regulirao je promet. Nakon trga kitili su sporedne ulice lampicama. Lampice su stavljali na stupove od struje. Nakon nekog vremena došao je Žabonačelnik Đuro u kontrolu. Bio je jako ponosan. Bliži se noć, a radovi samo što nisu gotovi. Ostalo im je još samo malo posla. Stanovnici vrta podijelili su se u dvije skupine, u jednu je išao Žabonačelnik, a u drugu zamjenik Dožabonačelnik Lovro. Prva skupina kitila je male trgove, tamo su kitili borove, na trgiće su stavljali stvari za slikanje s Božićnim dekoracijama i sl. Na sporednim ulicama postavlja li su lampice od stupa do stupa kao i na glavnim ulicama u Čarobnom vrtu. Na mnoge stupove stavili su plastične snjegoviće koji svijetle. Pala je noć, radovi su završili. Prvim danom prosinca u Čarobnom vrtu počinje Advent. Prvi dan adventa hrenovke, čajevi, sokovi, klizaljke i ulaznice za klizanje bile su besplatne. Došlo je jako puno životinja i kukaca. Svi su se veselili i razgovarali, plesali i pjevali, voljeli, ljubili i zabavljali. Žabopolicajac Srećko ponovno je  regulirao promet. Glavna manifestacija održavala se na glavnom trgu. Svaki vikend bio je koncert nekog pjevača, pjevačice, grupe/benda ili klape na glavnom trgu. Koncerti su inače na božićnoj manifestaciji besplatne. Prvi dan za otvorenje božićne manifestacije u Čarobnom vrtu na glavnom trgu nastupala je pčelica Maja Ščuput. Trg je bio pun.  Došli su i gosti iz susjednog vrta. Žabovatrogasac Mirko vodio je toplo-pjena party. Obukao je radnu odoru te svakih sat vremena bacao mlaz tople pjene. Glavni liječnik Hektor sa svojom medicinskom sestrom Helenom brinuo je da sve bude dobro što se tiče zdravlja na manifestaciji. Ako se za vrijeme adventa u vrtu dogodi neka zdravstvena situacija on će biti tu da je riješi.                                                                                                                                                                 10 dana kasnije…                                                                                                                                                                                         Prošlo je deset dana od početka božićne manifestacije. Na glavnom trgu bilo je već raznih koncerata, pčelice Maje Ščuput na otvorenju u subotu, stonožca Haka Moudeka na drugom danu adventa, leptirice Hloris Pragović prvog petka manifestacije, u subotu nastupala je sova Lenka Povačićek, a drugu nedelju (jučer) na manifestaciji nastupao je Floni Cetinskir. Svaki koncert bio je super. Svaki koncert imao je jako puno posjetitelja. Vrijeme je Badnje večeri. Advent traje, sve je spremno za svima najdraži dan u godini, Božić. Svi su se okupili u Crkvi u Čarobnom vrtu. Misu ponočku predvodio je  Žabosvećenik Patrik. Došao je Božić, dan ljubavi, mira, radosti, darivanja. Svi su se grijali i veselili u svojim domovima, bili s obitelji. Iako Božić odlazi, advent u vrtu još traje. Nastupa lija Felena Lizga, žabica Deverina. Svi se spremaju za novogodišnji doček, pozivaju goste. I eto došao je taj dan – Stara godina. Na glavnom trgu u 11 sati krenuo je specijalni koncert grupe Damgazin. 11 je sati i 59 minuta, kreće odbrojavanje 10,9,8,7,6,5,4,3,2,1, SRETNA NOVA GODINA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Svi pjevaju. Nažalost kraj je adventa, najljepšeg doba godine. Skidaju se lampice i ukrasi. Sretan Božić i Sretna nova godina!

Noa Lukšić

Noa Lukšić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Božić dolazi – Obiteljska

Bio je 4. prosinac. Tri tjedna ususret Božiću. Cijeli čarobni vrt pripremao se za Božić. Svi su bili sretni osim jedne osobe, a to je bio Saša( zvan Šiljo, dječak). Jedno jutro, zalutao je u čarobni vrt i bio je ljut jer nije znao što pokloniti sestri Vjeki za Božić. Prošle godine zaboravio je na njen poklon. Nije želio i ove godine napraviti istu pogrešku. Dok je vodio svoju brigu, stanovnici čarobnog vrta gledali su ga u čudu i pokušali odgonetnuti tko je on i što radi u njihovom gradu. I tako je nekoliko minuta Šiljo stajao na mjestu zamišljen, sve do trenutka kada nije osjetio da nešto maleno, sitno i zeleno hoda po njemu. Bio je to skakavac, gradonačelničeva desna ruka. Na naredbu Žabonačelnika Đure morao je odgonetnuti i istražiti tko je to i zašto je ušao u njihov vrt. Kad je konačno skakavac došao do Šiljina uha, rekao mu je da ga gradonačelnik hitno treba i da ga čeka na glavnome trgu. U početku, Šilji ništa nije bilo jasno, ali je odlučio iz znatiželje poslušati skakavca i poći za njim. Nije sve krenulo po načelnikovu planu. Počeo je govoriti i objašnjavati Šilji, no on ga ništa nije čuo niti razumio. Tada je Žabi Babi, gradonačelnikovoj supruzi, koja je cijelo vrijeme stajala i bila uz svoga supruga, na pamet pala ideja. Postavili su zvučnike na stupove i sve govore preko mikrofona. Na kraju su se uspjeli sporazumjeti. Kada je Šiljo rekao svoj problem građanima čarobnoga vrta, a to su bili leptiri, bubamare, mravi, muhe, komarci, mušice, pčele, ose… oni su mu predložili svoju ideju za odličan poklon. Predložili su da mu oni od drveta izrade nekoliko figurica, ukrasa, koje on može dizajnirati i osmisliti. Šiljo se na prvu složio s tom zamisli, no nije mu bilo jasno samo jedno. Zašto bi stanovnici čarobnog vrta htjeli pomoći nekom strancu? No, nije se previše zamarao time. Kukci čarobnog vrta tražili su zauzvrat pomoć od Šilje. Tražili su da na njihov grad postavi lampice koje će onda upaliti u ponoć na Badnjak. Šilji se ta zamisao svidjela, i prihvatio je ponudu. Drugoga dana, Šiljo je došao u čarobni vrt i prvo što je ugledao bile su prazne ulice. Pomislio je da možda svi spavaju ili su se predomislili u vezi jučerašnjeg dogovora. Ali nakon kratkog razmišljanja shvatio je da ova druga pomisao nema nikakvog smisla, jer onda ni Šiljo, a ni životinje ne bi imali koristi. Odlučio je da će sjesti na obližnji kamen i pričekati dok se ne probude. Kad se na glavnom trgu oglasio sat, svo stanovništvo počelo je izlaziti iz svojih kućica. Svi sretni što ponovno vide Šilju, zaželješe mu dobro jutro. Tada se oglasio Žabonačelnik, koji je uz sebe imao Žabopolicajca Srećka i Žabopolicajku Slavicu. Žabonačelnik zaželi dobro jutro novome prijatelju Šilji i odmah se svi bace na posao. I tako se cijelo stanovništvo uputi u tvornicu figurica, objašnjavajući putem Šilji što se gdje nalazi i kako se što radi. Tada glavni šef tvornice, upita Šilju kakve figurice želi. Šiljo odgovori da oni sami izaberu boju i oblik, i da će sigurno bolje izabrati nego što bi on. Svo ostalo stanovništvo čarobnog vrta koje ne radi u tvornici, okupilo se  oko Šilje. Gledali su kako precizno i s lakoćom postavlja lampice po vrtu. Trenutak kada je Šiljo trebao upaliti lampice bio je čaroban. Svi su odbrojavali. Ali u pravom trenutku ništa se nije upalilo. Svi su bili razočarani. U jednom trenutku je nastala velika tišina, ali se čuo i zvuk smijanja. To smijanje dolazilo je iz drugog smjera. Svi su se okrenuli u tome smjeru i ugledali Žaboneprijatelja stršljana Radovana kako se smije. Svima je odmah bilo jasno tko je kriv za problem. Uspio je dobiti svu pažnju malih životinja. Radovan pokaže dio lampica koje je planirao prerezati pred svima. Ugledavši to Žabonačelnik odmah naredi policajcima da krenu za njim i ulove ga. Radovan krene u vis kako bi poletio i spasio se. No kako se krenuo uzdizati, lampice koje je držao ispadnu mu iz ruke ravno u jezero. Svi prisutni u trenutku su se zaledili od pomisli što bi se iduće moglo dogoditi. Tada se dogodilo ono najgore. Veći dio lampica koji je upao u jezero bio je ukopčan u struju i počeo je gorjeti. Vatra se počela širiti po prvim kućama uz jezero. Tada se čula glasna sirena koja je odjeknula cijelim gradom. Bio je to Žabovatrogasac Žabogasac Mirko koji je došao ugasiti požar.  Pokušao je gasiti požar punih dvadeset minuta, no nije uspio. Pomagali su i svi ostali. Neki su uzimali vodu iz jezera u koje su upale lampice, dok su neki donosili vodu iz svojih kuća. Tako je gašenje požara potrajalo dugo u noć. Za to vrijeme Šiljo je ih je bio promatrao s istog onog kamena na koji je sjeo to jutro. Bilo mu je žao gledati ih kako se muče s požarom. Ali, mislio je, ako im pomogne, napravit će još veću štetu od one koja je nastala. Nakon neprospavane noći Šiljo se ujutro vratio u vrt. Prvo što je Šiljo ugledao bio je Žabonačelnik u pratnji skakavca. Kada je trg utihnuo, Šiljo se svima ispričao.  Darovao je staklenku meda kojega su napravile njegove prijateljice pčele u znak isprike. Vidno začuđeni stanovnici čarobnog vrta gledali su Šilju. Ni samome Šilji ništa nije bilo jasno. A zatim je Žabonačelnik rekao Šilji da se uzalud ispričavao i da on nije kriv za požar koji je jučer nastao. Čim je Šiljo to čuo, pomislio je skočiti od sreće, no ipak se suzdržao kako ne bi napravio potres stanovnicima čarobnog vrta. Stanovnici vrta ispričali su Šilji kako je on najmanje kriv. Bila je već pala noć i Šiljo je odlučio iznenaditi svoje nove prijatelje. Odlučio im je kupiti nove lampice i postaviti ih na isto mjesto na koje ih je neuspješno postavio dan prije. Šiljo je to napravio u čas posla i na svu sreću ovoga puta uspješno. Kada su stanovnici čarobnog vrta izašli iz svojih kuća, imali su što vidjeti. Vidjeli su pun grad svjetlećih lampica. Bilo je to veliko iznenađenje. Svi su Šilji s osmjehom zahvalili na svemu što je napravio za njih. Na izlazu iz čarobnog vrta, Žabonačelnik je Šilji je uručio nekoliko figurica za njegovu sestru Vjeku. No nije to bilo sve. Dali su mu još i punu kutiju domaćih keksa koje su napravila djeca posebno za njega. Tada se Šiljo zahvalio svima na lijepim poklonima i oprostio se od njih. Svi zajedno su dugo mahali za Šiljom sve dok se on nije izgubio iz njihovog vida. I tako je njihov dan završio sretno i sigurno će ostati još dugo godina u njihovim mislima.

Monika Obraz

Monika Obraz

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Ususret Božiću – Obiteljska

Bio je 23. prosinac. Žabonačelnik Đuro naredio je svima u gradu da svaki stanovnik, pa čak i on, mora napraviti kutiju  kolača za Božić.  Naravno da gradonačelnik nije napravio kolač, već je to prepustio supruzi Žabibabi. Prva dama vrta napravila je tri kutije kolača. Kada je Đuro saznao da su skoro svi u gradu odradili zadatak, odlučio ih je počastiti. Na glavni trg grada stavili su veliki bor. Svi su se iznenadili i razveselili. Samo bumbari nisu bili zadovoljni. Prepirali su se oko boje kuglica i lampica. Nisu bili sigurni hoće li staviti plave, šarene ili žute lampice. Oko kuglica su se jos nekako dogovorili, ali oko lampica teško. Izabrali su da će lampice biti plave kako bi se jače vidjele. Kuglice su izabrali crvene.    Bližio se Božić, zima, snijeg, a bumbari nisu mogli naći niti jedan cvijet. Đuro je bio glavni u gradu pa je i on bio zadužen za bumbare. Napravio im je iznenađenje. Kukcima je stavio svakakve poklone od grada ispod bora. A za bumare je posadio jedan poseban cvijet koji može živjeti i zimi. Žabababa je šetala okićenim gradom i na putu ugledala jedno malo mače, mokro i uplašeno. Odlučila je udomiti tu macu i nazvala ju Nela. Bila je cura. Nela je jela svu hranu za mačke nije joj bilo bitno kakvog je okusa. Toliko je bila gladna. Kad nije jela spavala bi. Bila je budna samo kad je trebala jesti . Ponekad se igrala kad joj je baš jako bilo dosadno. Žabababa joj se svaki dan divila koliko je ona bila lijepa  maca. Imala je debelo zimsko krzno. Božić je bio sve bliže i bliže. Stanovnici su se još vise veselili. Bili su nestrpljivi vidjeti što su dobili ispod bora. Svi stanovnici nagovarali su gradonačelnika da im kaže što  je stavio ispod bora. Ni on više nije mogao šutjeti pa im je malo i otkrio. Rekao da je djeci stavio puno slatkiša, olovku i gumicu, a odraslima božićne čarape i čokoladu. Za Badnjak su svi bili veseli. Pjevali su pjesmice  i zabavljali se. I došao je taj 25. prosinac kada su si svi međusobno slali poruke i čestitali Božić. Išli su se malo družiti sa familijom i natrag doma. Gradonačelnik i njegova supruga poslali su poruke da je okupljanje ispred bora u 18h . Neki nisu mogli doći jer ih je zatrpao snijeg. Bili su jako tužni. Odlučili su pješačiti do grada pa je to potrajalo satima. Zvali su gradonačelnika, pa njegovu ženu ali se nitko nije javljao na telefon. Snijeg je toliko jako zatrpao grad da i auti koju su tuda vozili nisu više mogli i morali su stati. Autobus nije išao. Nije im bilo druge nego pješke. Došli su prekasno kad više nikoga nije bilo. Nazvali su ponovno gradonačelnika te su im podijelili otale poklone. I tako je završio prekrasan dan.

Karla Grdanjski

Karla Grdanjski

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Božić u vrtu – Obiteljski

Bilo je jedno normalno jutro u čarobnom vrtu. Dječak Šiljo se spremao dijeliti novine u kojima Žabonačelnik Đuro najavljuje dolazak Božića. Ove godine će grad vrt biti pun lampica. Kad je Šiljo došao u centar grada vidio je kako se sve životinje pripremaju za Božić. Šiljo brzo krene doma jer je i on morao okititi kuću. Ukrasi su bili na tavanu. Ali, na tavanu nije bilo ničega, ni prašine na paukovoj mreži. Odmah se spremio u dućan po ukrase. Ide od jedne do druge police i ne može odlučiti koje uzeti. Stigao je do dijela dućana sa slikama kako bi sve kuće mogle izgledati. Odmah je dobio različite ideje. Došao je do blagajne i počeo stavljati stvari na traku. Nedostajao mu je bor, pa se vratio i po njega. Falile su mu i kuglice pa je morao i po njih. Vratio se kući po mraku. U vrtu se u to doba probudi stršljen Radovan. Tko će imati ljepšu kuću od mene neće mu se dobro pisati, rekao je.  Svi su morali paziti da njegova kućica bude najljepša. Osim Šilje, on se stršljena nije bojao. Kad ga je vidio Šiljo mu je pripremio kolače i kavu. Tako je stršljen zaboravio na Šiljine ukrase i Šiljo je mogao s ukrasima raditi što god želi. Stršljen mu je rekao: Šiljo, ti si jedina životinja u ovom vrtu koja me se ne boji. I kolači su ti baš odlični. Drugo jutro novine su imale novu naslovnicu. Tu je sad bila slika Šilje i stršljena kako zajedno jedu kolače i piju kavu. Na Božić svi stanovnici vrta upalili su šarene lampice, a na glavnom trgu nalazila se velika okićena jelka. Svi su se međusobno družili. Jedino stršljenu nitko nije htio otvoriti vrata. Stršljen je bio toliko žalostan da nije imao snage ni kititi svoju kućicu. Samo je tužno zaspao. Preko noći, dok je stršljen spavao kućicu mu je okitio Šiljo. Ujutro se stršljen šokirao kad je to vidio. Odlučio je zauzvrat Šilji pomoći dijeliti vrtne novine. Postali su veliki prijatelji.

Helena Jednar

Helena Jednar                                                                                                                                                              

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Božićni dan – Obiteljski

Jedan dan, u čarobnom vrtu, osvanulo je lijepo sunce. To je bio dan Božića. Svi su bili budni i nikome se nije spavalo,  odmorni i veseli. Kad su ustali išli su zajednički raditi doručak. Gradonačelnik nije u tome sudjelovao. To je bilo okupljanje samo Žabostanovnika. Nakon doručka, svako se vratio u svoju kuću, u svoj dom gdje zna da će biti siguran. Kada su svi pojeli  Žabostanovnice tog grada zvanog KukcoGrad sve su pospremile i oprale. Pri tome im nisu pomogli muškarci. Oni uvijek, po običaju, samo odu. Sve je opet ostalo na ženama. Poslije doručka svi su se otišli odmoriti. Nakon odmora gledali su zabavne filmove. Tu je naravno bio i Sam u kući, kojeg su jako voljeli gledati. To je bilo u ranim večernjim satima. Kada su se zajedno svi podružili, odlučili su pozvati stanovnike drugih gradova kako bi i se i oni zabavili. Svima je bilo jako lijepo dok se nisu morali rastati. Kod kuće su se počastili keksima koje su opet radile ženske životinjice. Svaka je izabrala koji će kolač napraviti. Bilo je raznih kolača. Nakon odmora, svi su došli u njihovo okupljalište, njihovu posebnu kuću i vidjeli kolače raznih vrsta, oblika, boja i izgleda. Naravno da je bilo svakakvih oblika ali su im se najviše svidjeli kolači u obliku borića. Također najviše su se dojmili manji kolači u obliku srca, zvjezdica, krugova, kiflica i malih kroasana. Neki kolači bili su punjeni pekmezom, a neki čokoladom. Sutradan dok su oni obilno jeli, Žabonačelnik po imenu Đuro i njegova žena Žaba Baba nisu mogli ništa od toga probati, i bili su jako ljubomorni. Žaba Baba naglo je za inat odlučila da će biti na dijeti. Njezin suprug je pak, imao drugačije razmišljanje, on se htio pridružiti ostalima. No, stanovnici malog vrta nisu bili sebični. Dio kolača dali su i gradonačelniku žabi Đuri i njegovoj Žaba Babi. Žaba Baba je na kraju sretno nosila u rukama tanjur pun kolača u svoj dom. I ona ih je voljela jesti, ali to nije nikome htjela priznati. Za niti jedan kolač nisu prigovarali, svi kolači su im se svidjeli. Nakon toga, poslijepodne, muškarci su otišli spavati, pa je i čišćenje i pranje suđa opet dočekalo žene. Najmanje povjerenja su imale u svoje muževe, koji nikad ništa nisu pomogli i napravili umjesto njih. Ali dobro, i to je prošlo. Poslije toga, sjetili su se da treba nabaviti bor i po njih su poslale muškarce. Kada su ih odmotali nekim ženama se naravno taj bor nije svidio. Uzeli su običan zeleni bor. Na muškarcima je opet bilo svejedno. Stave bor na stalak, okite ga i svi su oni isti. Čak je bilo takvih koji su kupili umjetni bor. Dok su oni to radili, žene su otišle svaka svojoj kući pogledati kakve će kuglice staviti na bor. Muškarci o tome naravno nisu imali pojma. Kada su se vratile mogli su štošta vidjeti u njihovim rukama. Svaka žena je imala po dvije kutije ili vrećice, ovisno o tome u što su ih spremale. Nakon otvaranja, vidjeli su svakakve boje, crvene, bijele, srebrne, plave, zelene, roze, ma svakakve. Najljepši borovi bili su oni bijelo srebrni. Zvijezda je naravno isto bila bijela, makar su neke žene donijele i srebrnu ali su se ipak sve odlučile za bijelu. Nakon toga postavljali su poklone, omotane za djecu. Kada je bor bio sastavljen, razgranat, tada su uslijedile jaslice, malo slame i sve ostalo. Ispred toga su se naravno našli pokloni omotani u razne boje, s raznim bojama mašna. Pokloni su bili omotani u tamnu boju, a mašne u bile svjetlije, iste te boje, ali su imale malo zarezane krajeve. Dogovorili su se sa djecom da te poklone neće otvarati do ujutro. Drugi dan su već svi ranom zorom bili budni, nije ih bilo briga koliko je sati. Nitko nije pospremio svoj krevet, a to su uvijek, po običaju, radili. Nakon što su pojeli onda su tek mogli otvarati poklone. Majke su im rekle čiji su pokloni čiji, pošto i to naravno muškarci nisu znali. Djeca su poslušala svoje majke i počela uzimati svoje poklone. Na izgled, pokloni su bili jako lijepo omotani, ali to naravno djecu nije bilo briga pa su samo rastrgali te omote. U poklonima se moglo naći svašta, od plišanaca, od odjeće, od posteljine za krevet ma svega. Djeca su se naravno oduševila gledajući i otvarajući te poklone. Pokloni su bili omotani, npr. tamnozelena sa svijetlozelenom mašnom ili tamnoplava sa tamnoplavom mašnom. Bile su razne boje od zelene, plave i žute za dječake dok su curke dobile roze, crvene i ljubičaste. Nakon otvaranja poklona djeca su izašla van na igru. Taj dan padao je snijeg pa su se djeca odlučila igrati na snijegu, sanjkati se i padati u snijeg pri čemu su, naravno, lamandirili nogama i rukama samo zato da bi napravili oblik anđela. Opet su se naravno majke pobrinule za to da djecu obuku u skafandere, gležnjače, stave im rukavice, šalove i kape. Tek tada su znale da djeca to neće skidati i da će im biti toplo. Majke su bile brižne i jedva su čekale da se djeca vrate unutra, u kuću, zato što su se bojale da će se prehladiti. Drugi dan susjedi su dolazili jedni k drugima i čestitali Božić. I tako je završio i taj dan.

Ema Štefanić

Ema Štefanić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Božić u Čarobnom vrtu – Obiteljska

Šiljo je imao neki problem i nije znao kako ga riješiti. Nije imao božićno drvce a znao je da je još samo dva dana do Božića. Mislio je da su roditelji i seka potpuno zaboravili na bor. Već su svi u čarobnom vrtu imali božićno drvce, a neki su ga već i ukrasili. Bubamara Mara je prije tjedan dana okitila svoje kao i ptica Milica. Šiljo se sav uspaničio da će ovaj Božić biti najgori do sada  zato što on nema svoje božićno drvce. Ako nema drvca, nema ni poklona Djeda Božićnjaka. Odjednom pokuca netko na vrata kuće. Stigli su mama i tata. Šiljo otvori vrata i odjednom ugleda najveće božićno drvo koje je mogao zamisliti. Počeo je skakati po kući od veselja. Šiljo i seka Vjeka su se odmah bacili na ukrašavanje drvca. Hoćemo li na drvce staviti crvene kuglice? pita Vjeka. Ne! Odgovori Šiljo. Stavit ćemo zelene kuglice. Ne! crvene. Ne! zelene. Ne! crvene. Posvađali su se odmah. Dosta!!! prelomio je tata. Ako ćete se prepirati nećete stići ukrasiti drvce, a onda neće doći Djed Božićnjak i neće biti poklona. Odmah su se primirili.  Mama ih pozove: Ko želi raditi medenjake i kolače? Mi, mi, mi, mi! odgovoriše uglas. Onda idite oprati ruke i dođite. Jesmo! Jesmo! Evo nas! Morali su staviti pregače i zasukati rukave. Nakon posla bilo je vrijeme za tuširanje, pranje zubi i krevet. Jako su bili poslušni. Slijedećeg jutra probudili su se u isto vrijeme, razgrnuli su zavjese na prozoru i ugledali snijeg. SNIJEG!, SNIJEG!, JUPI SNIJEG! Mama, tata snijeg! Obukli su jaknu, šal, kape, cipele, rukavice i izletjeli iz kuće. Kada su stigli u vrt tamo je već sve bilo bijelo od snijega i božićno dekorirano. Iz malih kućica stanovnika čarobnog vrta mirisalo je po božićnim kolačima, cimetu i jabukama. Prvi na koga su naišla djeca bili su policajac Srećko i policajka Slavica. Bila je tu i bubamara Mara. Ponudila im je tek ispečene božićne kolače. Ali odlučili su prvo napraviti snjegovića. Šiljo jednu veću grudu stavi na pod i počne je kotrljati. Na kraju ta gruda je bila skoro veća i od samoga Šilje. Seka Vjeka radila je središnji dio snjegovića. Priključila im se još i vjeverica Marica. Ona je bila zadužena za snjegovićevu glavu. Kad su završili Šiljo i Vjeka su Marici dali orah u znak zahvalnosti što im je pomogla. Šiljo i Vjeka probali su bubamarine medenjake, otišli natrag u kuću i skinuli sve mokre stvari sa sebe, baš kako bi mama htjela. Cijeli dan su proveli sa obitelji. Navečer su prije spavanja stavili medenjake i mlijeko pod božićno drvce za Djeda Božićnjaka. Sljedeće jutro probudili su se nikada sretniji. Dotrčali su do sobe roditelja i skakali im po krevetu dok se nisu i oni probudili. Svi zajedno otišli su do drvca ispod kojeg su bili pokloni. Šiljo je dobio autić na daljinski, Vjeka barbike. Mama Drama dobila je parfem, a tata kravata čarape. Na Božić došao je još drugi dio njihove obitelji na ručak i oni su također donjeli poklone. Šiljo je mislio: ovo je najbolji dan na svijetu! Poslije ručka obitelj je prošetala čarobnim vrtom gdje su ih dočekali svi stanari vrta. Svi zajedno pjevali su božićne pjesme. Šiljo i Vjeka su napravili grude pa su se počeli grudati. Nakon što je prošao i taj predivan dan svi su sjeli na kauč, pili kakao i gledali Grinča, jer je to najdraži crtić Šilje i Vjeke. Tako se završio još jedan prekrasan, zabavan, zanimljiv i čaroban Božić u čarobnom vrtu.

Ema Fotak

Ema Fotak

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Djeca i pokloni – Obiteljska

Bio je prekrasan dan u prosincu i svi stanovnici Čarobnog vrta su se veseli jer je snijeg bio najavljen u prognozi. Pripremili su zimsku odjeću i lopate za čišćenje snijega. Djeca vrta nisu mogla spavati od uzbuđenja. Majke Čarobnoga vrta su pripremale potrebne sastojke za ukusne Božićne kolačiće. Dječicu su rano ujutro probudili mirisi kolačića. Očevi su išli čistiti snijeg, a djeca su spremno čekala igranje u snijegu. Nakon nekog vremena majke vrta su počele zvati djecu u kuću na doručak. Žaba Baba je uvijek imala najbolje kolačiće ali je svima bila dosadna sa svojim starinskim pričama npr. kako je to bilo prije… Žabonačelnik Đuro je mislio da će poludjeti od stalno istih priča svoje žene. Božić se bližio i djeca su jedva čekala poklone ispod bora. Svi roditelji vrta išli su u potragu za odgovarajućim poklonima za njihovu djecu. Hektor i Helena prvi su ušli u dućan, a zatim i svi ostali parovi. Poslije kupovine i zamatanja poklona došao je red na ručak. Za ručak su imali juhicu, ribu i krumpir. Djeca vrta su se otišla zajedno igrati u snijeg dok još nije pao mrak. Poslije par sati ušli su u kuću svi mokri. Majke su skuhale vruću čokoladu kako bi ugrijale svoju zaigranu dječicu. Poslije večere, i nakon kupanja u vrućoj kadi, na red je došlo spavanje. Bili su jako uzbuđeni. Pa sutra je Božić! Djeca vrta su vidjela poklone ispod bora i jedino o čemu su trenutno mogli razmišljati su bili ti isti pokloni. Roditelji su učili djecu da sreća nije u materijalnome obliku, ali oni su ipak bili samo djeca. Sva djeca Čarobnoga vrta su htjela čekati ponoć da bi odmah mogli otvoriti poklone. Za to nije bilo šanse, roditelji vrta to nisu podržali i poslali su ih na spavanje. Djeca su bila jako ljuta, a pogotovo mala žabica gospodina Žabonačelnika. Ako se pitate zašto je bila ljuta pa evo odgovora… Bila je ljuta jer je uvijek imala sve što je htjela i bila je jako razmažena. Ona se zvala Dušica jer je, naravno, bila tatina dušica. Sva ostala djeca su joj bila zavidna i htjela su imati sve što ona ima ali su se bez obzira družili sa njom. Ona je ipak davala najbolje i najskuplje poklone i uvijek išla gdje želi. Na kraju je ona jedina otvorila poklon u ponoć jer njen otac nije mogao gledati Dušicu kako ide spavati ljuta.  Drugo jutro nitko od dječice nije se sjećao svoje ljutnje, mislili su samo na poklone. Svi su bili zadovoljni svojim poklonima ali se onda dogodilo nešto strašno… U Čaroban vrt je došao stršljen Radovan s lošom namjerom. Htio je uzeti svima poklone i uništiti Božić svoj djeci vrta. Žabica Dušica je bila toliko tužna da je napravila potok suza. A i ostala djeca bila su žalosna. Radovan se s njihovim poklonima sakrio u svoju košnicu. Djeca nisu odustajala u potrazi za poklonima te su sve pčelice, žabice, bumbari, bubamare, skakavci, mravi, ose, mušice krenuli u napad na stršljena Radovana.  Stršljen Radovan popustio je na njihovo navaljivanje i ostavio si je samo jedan poklon, onaj od Dušice. Ona je umjesto da je išla u potragu za poklonima, bila je kod kuće i plakala. Na kraju nije svoj poklon dobila natrag. Poslije je bila ljuta na svog oca Žabonačelnika jer je mislila da on treba ići po njen da se ona ne uprlja u blatu. Na kraju su sva djeca vrta bila sretna i zadovoljna a Dušica tužna, ljuta i naravno i dalje jako razmažena.

Ema Ivkovčić

Ema Ivkovčić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Požar – Krimi

Bilo jedno jutro kada je Žabovatrogasac Mirko došao nasred  vrta i rekao na mikrofon: DRAGI KUKCI IZJAVLJUJEM DA JE NAŠA  DRAGA BUBAMARA SANJA  UMRLA U POŽARU. NI JA JOŠ NE ZNAM KAKO JE POŽAR NASTAO.

Nakon toga  Žabonačelnik Đuro rekao je da će sutra biti pogreb i tada će doći naš Žabovelečasni skakavac Josip. Došao je Žabopolicajac Srećko evidentirati nesreću i napraviti očevid i  zapisnik. Ta nesreća se dogodila tijekom noći. Žaboneprijatelj Stršljen, kojega se svi boje, probudio je cijeli vrt i rekao da je izbio požar. Nitko još ne zna kako. Odjednom tijekom noći došlo je do požara. Sljedećeg dana dogodilo se čak 2 ubojstva. Mrtvi su Žabopolicajac Srećko i  Žabovatrogasac Mirko. Na dan pogreba, 2 sata prije toga, to se dogodilo. Užas kaže  Srećkova žena Slavica. Jako je plakala. Pitaju se sad svi mještani vrta je li je to povezano s jučerašnjim požarom?

Velečasni je upitao Srećkovu ženu Slavicu hoće li da se njenog muža pokopa odmah poslije njegovih prijatelja. Ona pristane. Dan poslije pogreba umrla je tj. utopila se u potočiću pored vrta i Srećkova žena Slavica. Svi su bili u čudu jer je Slavica bila najbolja plivačica u vrtu. Tužni su ovi dani, rekao je na dan njenog pogreba velečasni. Kao što i sami znate, nemamo više žabopolicajca. Sad će tu dužnost obavljati nadareni Leptirpolicajac Puffy. On visoko leti i može dobro vidjeti što se to u vrtu događa. Dobio je sve zapise o  požaru i ostalim nesrećama i zaključio da to nema veze jedno s drugim. Stanovnike vrta redom je počeo ispitivati imaju li alibije za navedeno vrijeme nesreća. Tako je pitao i Žaboneprijatelja Radovana. Leptirpolicajka, Puffyjeva pomoćnica shvatila je da su svi u opasnosti jer ih Radovan ubija jednog po jednog. Nisu si mogli sami pomoći. Morali su potražiti pomoć ljudi, Saše i njegove obitelji. Puffy je postavio zamku osumnjičeniku i … BINGO! Radovan je upao ravno u zamku.

Žaklina Šoić

Žaklina Šoić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Šiljo je nestao – krimi

Jednog jutra u Čarobnom vrtu stanovnici su imali čajanku. Bili su tu leptiri Marko i Darko, mačak Ivan, pas Dragomir, bubamare Božica, Ruža i Jelena te ptičice Nikolina i Nikola. S njima je bio i Saša zvan Šiljo. Inače je jako nespretan i gotovo uvijek kasni. Tog se jutra ništa nije dešavalo, bilo je mirno. U podne je Šiljo bio na ručku s Žabonačelnikom Đurom i njegovom suprugom. Nakon ručka su popili čaj i otišli. Navečer su stanovnici trebali imati večeru sa Žabonačelnikom, svi su se pojavili samo Šiljo nije… Nakon što su vidjeli da Šilje nema, pomislili su da opet kasni, pa su malo pričekali. Nije ga bilo. Večerali su i otišli spavati. Sutradan ujutro, Šiljo se nije pojavio ni na doručku. To je već bilo malo čudno. Tad su stanovnici počeli sumnjati. Pas Dragomir otišao je do njegove kuće, pokucao, ali nitko nije otvarao. Ušao je u kuću kroz prozor i vidio da Šilje nigdje nema. Otišao je do ostalih stanovnika i rekao im sav uspuhan: Šilje nema! Pozovite Srećka! Bubamara Ruža odmah je pozvala policajca Srećka. Nakon deset minuta došli su Žabopolicajac Srećko i njegova kolegica Slavica. Što se dogodilo? upitao je Srećko. Odgovori mu Dragomir: Šilje nema! Nestao je! Srećko je sve zapisao i on i Slavica vratili su se u stanicu. Pozvali su u pomoć i detektiva Josipa. Počela je istraga. Razgovarao je prvo s životinjama u vrtu. Nitko od njih ništa nije vidio. Otišao je u Šiljinu kuću te istražio kuću. Nije našao ništa sumnjivo. Šiljo je na prozoru imao rozu klupicu s cvjetićima. Cvjetići su lijepe plave boje i govore. Cvjetići su Josipu rekli da nisu ništa vidjeli ali su čuli zujanje. Također su rekli da su čuli kako Šiljo viče: Upomoć! Rekli su da je vika i zujanje išla u smjeru kuće stršljena Radovana. Detektivu Josipu odmah je sve bilo jasno. Na putu do Radovanove kuće Josip je vidio pticu Jasnu i pitao je: Jesi li slučajno vidjela Šilju ili stršljena Radovana? Vidjela je Radovana kako nešto nosi i čula je viku. Josip je sad sve povezao. Sa Srečkom i Slavicom zaputio se u Radovanovu kuću. Vidjeli su Radovana kako odmara te ga pitali za Šilju. Ma uopće ga nisam vidio, odgovorio je. Josiš je želi pretražiti kuću ali Radovan nije dao: Ne smiješ, nemaš sudsko odobrenje. Josip se vratio u stanicu te poslao Srećka i Slavicu na sud po odobrenje za pretragu. Kad su se Srećko i Slavica vratili s odobrenjem, Josip se odmah zaputio u Radovanovu kuću. Pokazao je Radovanu dozvolu i pretražio kuću. U garaži je našao samo alat. U spavaćoj sobi nije našao ništa, a u dnevnoj sobi bilo je uže. Samo jedno mjesto nije pretražio – podrum. U podrumu je vidio svijeću, par stolaca i čulo se mrmljanje. Odmah je pozvao pojačanje. Došli su policajci Srećko, Slavica, Leon i Vesna. Čuli su kako su vrata zalupila. Od tog trenutka nisu više čuli detektiva Josipa. Ušli su u kuću i vidjeli Radovana kako veže Josipa. Odmah su uhapsili Radovana i oslobodili Josipa. A u podrumu, u najdaljem kutu bio je i Šiljo. Šiljo je bio presretan jer je napokon vidio dan, a Josip i Žabopolicajci su uhvatili najvećeg kriminalca u vrtu. Nakon tog dana svi u vrtu žive sretno. Radovan je dobio deset godina zatvorske kazne. Pokušao je pobjeći ali nije mu išlo. To mu je samo produžilo kaznu na 30 godina.

Vito Križan

Vito Križan

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS