U malom Čudesnom vrtu živjeli su Saša (dječak), Vjeka (Sašina seka), Tamara (mama drama) i Vladek (tata kravata). Taj Čudesni vrt bio je najveći horor u gradu. Kuće su bile napuštene, trava nepokošena. U travi bilo je puno velikih zmija. Saša je jednog dana otišao istraživati taj vrt. U vrtu je živio Žabonačelnik Đuro i njegova supruga Žaba Baba. Saša je naišao na njih i upitao da li oni žive u tom jadnom vrtu. Gradonačelnik Đuro je potvrdio. Nazvao je vrt hororni kraj. Saši nije bilo jasno zašto vrt tako zove. Pa ovo mjesto ti je najtragičnije u gradu, objasnio mu je Đuro. Kuće su nestabilne i porušene, gle kakva je trava a životinje nemaju svoj dom. U tom našem vrtu živi 50 stanovnika. Saša je odlučio udružiti se sa Žabonačelnikom i spasiti vrt ali trebala mu je pomoć svih stanovnika vrta. Možemo napraviti postere u kojima će pisati kako želimo popraviti naš kraj. Stavit ćemo naš potpis i telefon, i udružiti se, kaže Saša. Bila je to izvrsna ideja. Kad je pala noć svi su bili u svojoj kući, pa i Saša i njegova obitelj. Saša je čuo nešto zanimljivo. Na vrata su mu pokucali Žaboministri Marica i Ivek. Upitao ih je zašto su tu. Vidjeli su plakat, rekli su. Marica i ja se slažemo s uređivanjem, samo nam treba još radnika, naglasio je Ivek. Odlučili su da će se sve detalje dogovoriti ujutro. Čim je svanulo, Saša je rekao roditeljima da ide u vrtnu akciju. Mama Tamara i tata Vladek upitali su kako on to misli i što treba napraviti. Idem u akciju s Žabonačelnikom Đurom, odgovorio je. Pomoći će mi Žaboministri Marica i Ivek. Mami i tati nije baš bilo jasno tko su oni. To su moji radnici, objasnio je Saša. Možete nam se i vi pridružiti. Mama drama mora paziti seku Vjeku, a tata kravata je odlučio pomoći. Saša se tome razveselio. Cijeli dan bio je pred njima. Spremili su se i krenuli. Našli su se ispred kuće Žabonačelnika Đure. To je bila najljepša kućica u cijelom Čarobnom vrtu. Odmah im je rekao da ima još dobrovoljaca, a to su bile sve životinje u vrtu. Saša se zbunjeno okretao oko sebe, nije vidio životinje. Đuro mu je opisao koje su to. Zaključio je da je već došlo vrijeme kad sve životinje moraju pripremiti i uljepšati vrt za Božić. I tako, svi su krenuli u radnu akciju. Tata kravata popravljao je kućice, a Saša mu pomagao. Nakon popravaka trebalo ih je i šareno obojati. Žabonačelnik Đuro i njegova supruga Žaba Baba sadili su cvijeće. Marica i Ivek išli su po namještaj za kućice, oni su bili Žaboministri zaduženi za financije vrta. Nakon 5 dana svi su već bili umorni i samo što nisu odustali jer su mislili da od svega toga baš i nema koristi. Ali vrt se odjednom proljepšao. Sad su i oni dobili volju. Htjeli su da njihov vrt bude najljepši na cijelome svijetu. Puževi i ježići bili su zaduženi za košenje trave. Ali kad su zamahnuli srpom iz trave se pojavila zmija Ljutica i ugrizla ježića Ježurku za nogu. Vrt je stvarno bio strašan hororni kraj. Ježić nije više mogao kositi i morali su pozvati doktora Hektora. Doktor Hektor dao mu je serum protiv zmijskog otrova i spasio nogicu. Ali, znali su da će sad božićne praznike provesti ležući u toplom krevetu. Na kraju je tako i bilo. Do Božića vrt je bio prekrasno uređen. Na Staru godinu male životinje pripremale su gozbu za doček nove godine. Pozvale su prijatelje koji su zajedno s njima bili u akciji: Žabonačelnika Đuru i njegovu suprugu, Žaboministre Iveka i Maricu, Sašu, Vjeku i njihove roditelje. Imali su vatromet, a Saša i seka Vjeka pili su dječji šampanjac. Male životinje i vrijedne pčelice pripremile su hranu i kolače. Poslije dočeka igrali su igre i kasno otišli spavati. Ukletih građevina više nije bilo, a i one strašne životinje su se povukle u svoje rupe. Vrt je napokon izgledao kao jedan lijepi zimski vrt.
Hana Bilić