Jednom davno postojao je Čaroban vrt. Taj vrt jako je volio Božić. Svaki Božić svi bi bili sretni, učiteljice u školi bi svima davale petice i sve je bilo savršeno. Ali ove godine, sve je bilo malo drukčije… A sada ćete saznat i što! Kada je došlo Božićno vrijeme počele su pripreme za Božić. Na glavni trg Čarobnoga vrta stavljao se veliki bor, a sljedeći dan su ga stanovnici Čarobnog vrta kitili. Svi bi se zajedno skupili i kitili bor. Tog dana se probudila se bubamara Mara. Odmah je brzo obukla vestu, jaknu, šal, kapu i rukavice. U vrtu su zime bile veoma hladne, ali je zato uvijek bilo puno snijega. Mara se tako rano ustala da je uspjela vidjeti kako su vatrogasci čistili snijeg s puteva. Svake godine u Čarobnom vrtu ima jako puno snijega. Svaki dan vatrogasci više puta moraju čistiti ralicom. Mara i njeni prijatelji pčela Maja, bubamarac Tvrtko i pčela Ankica išli su na glavni trg u sredini Čarobnog vrta kako bi kitili bor s ostalim stanovnicima Čarobnoga vrta. Kada su tamo došli svi su bili zaprepašteni! Bor je imao samo jedan crni ukras. A na njemu je nešto pisalo krvlju. Na ukrasu je pisalo: UVIJEK BUDITE SPREMNI, NA SVE! Svi su bili tako ustrašeni. U glavi su im se vrtjela svakakva pitanja. Tko je to napisao? Zašto je to stavio na bor? Čija je to krv? Za par minuta su svi bili poslani kući. Ankica, Maja, Tvrtko i Mara su krenuli prema Marinom domu. Pošto već nisu mogli zajedno kititi bor onda su odlučili da će kod Mare peći kolače i gledati Božićne filmove. Ispričali su Marinoj mami Barbari i tati Tomu što je bilo, i onda su odmah počeli peći medenjake. Kad su ih počeli oblikovat u svakakve oblike na vijestima su čuli nešto vezano za današnji događaj na trgu. Rekli su da nitko ne izlazi van iz kuća/zgrada zato što može biti opasno. Gradonačelnik je rekao da će svaki dan svakoj kući donijeti hranu i stvari za osobnu higijenu. Rekli su da ako ne izlaze iz kuće da će sve biti dobro i da će se brzo sve riješiti. Predložili su da sve prozore zatvore i prekriju ih nečime, vrata zaključaju, troše što manje struje i vode… Svi su bili uplašeni. Marin tata Tom odmah je počeo zabarikadirati sve prozore, sva vrata, apsolutno sve u kući. Nije smio dopustiti da se išta desi njegovoj ženi a kamoli i jedinoj kćeri Mari. Odmah su počeli zvoniti mobiteli Tvrtka, Ankice i Maje. Pričali su jako dugo dok isu odlučili da će svi trebati ostati kod Mare dok se ovo sve ne završi… Sljedeći dan u 9 ujutro je netko pokucao na vrata. Tata Tom je uzeo svoju pušku za svaki slučaj ako je to ubojica. Zaderao se: Što hoćete!?. Čuo se mali glasić izvana: Mi smo asistenti gradonačelnika, ovdje smo kako bismo vam dostavili hranu! Tata je otvorio vrata i vidio je hrpu malih mravaca kako nose paket hrane. Bili su poslani mravci da dostave hranu zato što su oni najmanji, pa ih ubojica ne bi mogao pogoditi.
U kutiji su bile slastice, jaja, brašno, šećer i takve stvari. Mama Barbara je za sve napravila jaja na oko s kruhom. Svi su se skupili za stol i jeli. Nisu znali o čemu bi pričali pa su svi samo šutjeli. Navečer oko ponoći svi su spavali, jedino su ostali budni Mara i Tvrtko. Mara je bila zaljubljena u Tvrtka još od prvog razreda. Jako je dosadno, ne da mi se više igrati društvene igre. Idemo spavati, rekla je Mara. Znam! Imam ideju. Idemo se iskrasti van! Idemo na glavni trg malo pogledati što se tamo dešava. Siguran sam da nam se ništa neće dogoditi! zavikao je nestašan Tvrtko.vMara nije baš bila sigurna u to, ali je htjela biti cool pred Tvrtkom. Ipak joj je on simpatija. Pristala je. Tada su uzeli rezervni ključ od kuće. Izašli su van kroz vrata i izvana ih zaključali. Poletjeli su prema glavnome trgu. Tamo je još uvijek bio onaj crni ukras. Malo su išli pogledati uokolo što svega ima. Malo dalje od ukrasa, između dviju zgrada bilo je par kapljica krvi. Mara i Tvrtko su iz znatiželje naravno išli tamo vidjeti od kud su se stvorile te kapljice krvi. Nakon 10 minuta letenja vidjeli su i crna vrata. Ta vrata su imala lokot. Tvrtko se brzo zabio u vrata i lokot strgao, ali Tvrtko je malo pao u nesvijest od udarca. Da bi došao k sebi popio je malo vode i onda su otvorili vrata. Tamo su bile stepenice. Išli su niz stepenice i kad su tamo došli krvlju je bilo napisano velikim, debelim slovima: Vidim da ste me našli. MUAHAHAHA! Tada nisu više bile kapljice krvi, već lokve krvi koje su vodile nekamo. Mara i Tvrtko oboje su bili nesigurni oko ovoga, ali im je nešto govorilo da nastave. Pratili su lokve krvi, i ispred zadnje lokve bila je cijela bačva krvi. Užas. Kada su se malo približili bačvi, pogodila ih je mala strijela te su zaspali. Nakon 45 minuta su se probudili. Ruke, noge i krila su im bila svezana. A ispred njih je bio ogroman stršljen! Bili su tako ustrašeni. Vi ste prvi koji ste našli moj brlog, rekao je stršljen. Ja sam Radovan, vjerojatno ste primijetili kako niste u istoj prostoriji kao i prije, sada smo puno dalje od centra vrta. Mara i Tvrtko su ugledali veliki kotao. Zanimalo ih je što se u njemu nalazi. Stršljen Radovan je primijetio kako znatiželjno gledaju u njegov kotao. U kotlu se nalazi moja jako fina juha. Vi ćete također biti dio je kasnije! Muahaha!! Mari i Tvrtku su srca tako snažno lupala. Bili su pod tolikim strahom. Stršljen Radovan je otišao po nešto u drugu sobu. Tvrtko je primijetio šeflju na podu. Šeflja je bila čudna i bila je oštra kao nož pri kraju. Tvrtko je puzao prema njoj i s tim oštrim dijelom se oslobodio. Onda je odmah oslobodio i Maru. Srušili su kotao. Juha je bila crvena i imala je mišev rep, i ptičji kljun unutra. Kada su srušili kotao to se tako glasno čulo. Nakon par sekundi odmah je došao stršljen. Nee! Što ste to učinili! Sad vas moram ubiti. Mara i Tvrtko počeli su letjeti i bježati od Radovana. Samo su otvarali vrata koja su prva vidjeli i onda su ih zatvarali. U svakoj prostoriji je bilo dvoje ili troje vrata. To je sve bilo kao jedan golem labirint. Nakon sat dva su napokon izašli van. Malo su htjeli doći k sebi. Onda je Mara počela plakati od straha. Bila je tako ustrašena. Tvrtko ju je čvrsto zagrlio i utješio je. Ali nije prošlo dugo nakon što se stršljen ponovno pojavio. Tako su brzo bježali od stršljena. Nisu znali što će napraviti. Ali tada su ga odlučili namamiti u njihov brlog. Taj brlog su napravili kad su još bili mali. Zaletjeli su se kroz rupu u brlog i onda su ušli u jednu tajnu prostoriju. Stršljen nije znao kamo su otišli, a on je samo bio u onoj glavnoj prostoriji. Znam da ste tu negdje, ne možete se zauvijek skrivati!, govorio je Radovan. Tada su se Mara i Tvrtko tiho prišuljali iza njegovih leđa i uboli su ga svojim žalcima. Inače kada pčela ubode nekoga svojim žalcem ona ugine, ali kako je ovo Čaroban vrt, tako su u njemu i čarobni kukci! Oni nisu ubili stršljena Radovana već su ga uspavali na 5 sati, zato što se u njihovim žalcima nalazi otrov. Bili su tako sretni. Odjednom su se poljubili, jednostavno se desilo. Ne znaju ni oni sami kako i zašto, ali je to bio tako lijep trenutak. Nisu puno razmišljali o tome. Nastavili su se brinuti o tome što će napraviti s Radovanom. Smislili su plan da će ga nekako sada dok spava držati rukama i nositi do policijske postaje. I tako su oni jedva njega nosili cijela 3 sata. Mara i Tvrtko su pričali o onome što se desilo u brlogu… Rekli su da ne znaju što je to bilo. Tvrtko je priznao Mari da mu se sviđa već duže vrijeme. Mara je njemu rekla da se i on njoj u zadnje vrijeme malo sviđa. Tada je Tvrtko pitao Maru hoće li mu biti cura, a Mara je naravno pristala! Tada su nastavili nositi stršljena, ali se polako počeo buditi. Oči su mu se malo otvarale, pa zatvarale.
Mara i Tvrtko su bili zbunjeni zato što njihov otrov za spavanje inače traje 5 sati. Brzo su išli do stanice i jako su se umorili. Stršljen Radovan je samo blebetao neke gluposti o tome kako će uništiti Čaroban vrt. Kad su bili blizu stanice, tad im je falilo nekih 5 minuta do postaje, stršljen Radovan je shvatio što se događa! Počeo se otimat i pokušavao je pobjeći, ali se Mara i Tvrtko nisu dali. Kad su došli do stanice držali su ga samo za jednu nogu i ruku. Policajac koji je radio noćnu smjenu se probudio od svog vikanja vani. Brzo je s pištoljem izašao van, te je odmah razumio u čemu je riječ. Brzo je pozvao sve svoje kolege kako bi mu pomogli. Oni su odnijeli stršljena Radovana u postaju, a Mara i Tvrtko su išli svome dome. Bili su razočarani tome što im nitko ništa nije rekao, niti ih pohvalio. Ali sljedeći dan su se probudili i išli su dolje pojesti doručak, te su na vijestima vidjeli slike sebe. Svi su ostavljali kolače, a vani su svi slavili! Tako su bili ponosni na sebe, nikada prije se nisu tako dobro osjećali, cijeli grad ih je hvalio… Par dana nakon toga Žabonačelnik Đuro ih je pozvao na intervju, te je taj intervju bio objavljen svugdje, na vijestima, na oglasnim pločama, u novinama i časopisima, svugdje! Na Badnjak su svi zajedno išli na Advent na glavnom trgu Čarobnog vrta i tamo su se svi htjeli slikati s njima. A na Božić su Mara i Tvrtko zajedno radili kolače. I tako su dvije male pčele spasile jedan cijeli veliki Čarobni vrt.
Leda Debeljak
Share and Enjoy
Loading ...