Tag Archives: lopov

Lopov u čarobnom vrtu – Krimi

U Čarobnom vrtu je inače sve mirno i veselo, svi se druže i zabavljaju. Tamo je i Žabonačelnik koji radi sve što hoće. Tako je svake noći bilo tiho. Ali ovaj put čuli su kako je nešto palo. Ujutro kad se mačka Lucy probudila trebala je dobiti hranu i igračke ali hrane nije bilo, kao da je nestala. Mislila je da je pojela sve. I braći komarcima su nestale neke stvari. Braća Bobo, Miko i Cviko su jedan drugoga krivili. Danju je sve bilo normalno i mirno. I slijedeću noć  je sve bilo tiho. Ujutro kad se jež Živko probudio nestala mu je dekica koju je smočio kad je pao u baru. Svake noći je sve više stvari nestajalo. Nitko nije znao tko to radi. Danju se nije događalo ništa, ali noću su nestajale stvari. Tako su se svi bunili i Žabonačelniku jer on nije vjerovao da se to događa. Rekao je da su možda stvari izgubili, a hranu pojeli. Slijedeću noć je baš Žabonačelniku Đuri nestao bicikl. E, to je već bilo strašno. Odlučili su uhvatiti tog tajnog lopova i postaviti kamere. To jutro sve je bilo u redu, kao da ih je lopov čuo. Sljedeće noći isto ništa. Pomislili su da je lopov otišao i da više neće krast stvari. Ali, prevarili su se. Lopov se ubrzo vratio, ukrao je stvari od skoro svakoga. Ali na kameri se ništa nije vidjelo. Činilo se nemoguće. Čak nije ni ostavio niti jedan trag. Noću su neki ostajali budni ali opet ništa nisu vidjeli. Nije bilo druge, sad su svi spremali svoje stvari u kuće. Žabonačelnik nije znao što da radi pa je postavio ispred Čarobnog vrta neku spravu koja se može upaliti ako netko prođe. To mu je bila nova ideja. Noću se nešto čulo ali to su bili samo komarci koji su išli malo preletjeti. Ni komarci nisu ništa vidjeli. Tu noć ništa nije nestalo. Danju su svi bili mirni zato što danju ne nestaje ništa. Navečer kad su otišli spavati svi čuli su korake, i tom času je sve počelo lupati i razbijati se. Kad su otišli pogledati svo cvijeće, stolovi, ukrasi, sve je bilo razbacano i uništeno. Čak i klizalište koje su svi obožavali i koje je stalno bilo puno jer svi vole klizati. Klizalište je bilo uništeno. Sve je bilo zamazano od zemlje od cvijeća koju je lopov pobacao unutra. Ništa nisu mogli napraviti. Kukci su bili ljuti zato što im nestaju stvari. Ujutro je bio sastanak  svih malih životinja. Trebalo je odlučiti što će dalje. Razgovarali su i pomisli da bi bilo dobro napraviti ogradu ali opet lopov je može preskočiti. Druga ideja je bila da netko stražari noću. Policija. Te noći žabopolicajac Slavko i žabopolicajka Slavica nešto su čuli, pogledali su ali su i stradali, netko im je bacio vreću na glavu i lopov je pobjegao. Taj tajanstveni lopov je izgleda jako lukav. Nakon toga opet nisu znali što napraviti. Jednostavno kao da nije bilo rješenja. Lopova su čuli, ali nisu ništa mogli. Bili su očajni. Neke noći se pojavio, neke nije, pa je to bilo još više tajanstveno. Svaki dan bilo je sve gore. Čarobni vrt  izgledao je prazan. Pola stvari je bilo sakriveno u kućama, a pola ih lopov već odnio. Probali su staviti neke natpise kojima prijete lopovu ali on se nije ničega bojao. Sljedeće noći je zapao snijeg. Nadali su se da će ga to omesti. Prve noći nije ga bilo, ali druge noći ostavio je tragove u snijegu. Više nije imao što ukrasti. Otisci su se slabo vidjeli zato što je do jutra zapao novi snijeg. Opet novi problem, lopov je počeo po vrtu bacati smeće, ali opet samo noću. Morali su smisliti neki novi plan. Ideja je bila da postave stvari i hranu nasred vrta. Napravili su spravu koja je sastavljena od drveta i žica, a iznad kuća stavili su mrežu koja se spusti kad se stane na određeno mjesto. Bila je to zamka. Zamka se nije vidjela u snijegu pa bi to moglo uspjeti Svi su dali malo hrane i prikupili stvari za zamku. Svi bili veseli i nadali se da će uhvatiti lopova. Nadali su se da će sad vrt biti kao i prije – čarobno mjesto. Došla je ta važna noć. Svi su čekali što će biti.  Napokon je mreža pala na nekog i zalupilo je. Policajci Slavica i Srećko su pogledali i stvarno se ulovio lopov. Toliko ga je privukla hrana da nije mogao odoljeti i odmah je skočio bez da je pogledao je li možda u pitanju kakva zamka. Lopov je pokušao pobjeći ali nije mogao van iz mreže. Lopova nisu prepoznali ali pitali su ga zašto je sve to radio. Rekao je da on želi imati puno stvari i ispričao se. Policajci su mu rekli da nije lijepo krasti i pustili ga da ode. Nije se više vratio.  Čarobni vrt je opet onaj stari, bezbrižni, veseo i čaroban. Svi se nadaju da se više nikad neće vratiti nikakav lopov.  A ovaj lopov možda sad krade u nekom drugom vrtu.

Paola Štefanić

Paola Štefanić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Lopov Žabonačelnik – Krimi

Bio jednom jedan gradonačelnik koji je htio pokrasti cijeli Kukcograd. Silno je volio cvijeće i cvjetne ukrase. Žabonačelnik Đuro bio je veoma lukav jer se u životu okušao u kojekakvim poslovima. Njegovoj pohlepi nije bilo kraja. Čim bi ugledao kakav cvijet kriomice bi posegnuo za njim i spremao ga u svoju cvjetnu žabokutijicu urešenu najljepšim i najmirisnijim laticama. Žabonačelnikova ljubav prema cvijeću nije ostala neprimijećena među stanovnicima Kuckograda. Malo-pomalo primjećivali bi da im nedostaju prekrasne boje njihovog lijepog grada, ali i divni mirisi koji su svojom slatkoćom očaravali svakog stanovnika i drage goste. Voljeli su svoj grad svim srcem. Jednoga dana dok je dječak Saša zvani Šiljo, gradonačelnikov susjed, orezivao živicu u dvorištu ugledao je Žabonačelnika kako polako i oprezno, gotovo šuljajući se, ulazi u kuću. Iako je bio jako pažljiv, izgubio je ritam koraka jer mu je mačak Stipe brzinski uletio ispod nogu i srušio ga na tlo. U tom trenutku, na Žabonačelnikovu veliku nevolju zapelo mu je orukavlje kićenog kaputa o šiljak vrtnog stola. Pao je tako nespretno i nezgodno da se onesvijestio i prosule su se sve mirisne latice oko njega. Cijeli prizor promatrao je Šiljo u nevjerici jer je bio uvjeren da je gradonačelnik časna i poštena osoba. Stipe se polako prišuljao  Žabonačelnikovoj glavi i glasnim mijaukom vratio ga u stvarnost. Prenuo se i, ne sluteći da ima svjedoka nemilog događaja, pokušao skupiti svoj današnji cvjetni ulov što brže i spretnije. No, kad je mačak Stipe vidio kako je lijep ples latica koje su lepršale oko gradonačelnikovih ruku dok ih je hvatao i spremao u cvjetnu kutijicu, veselo je zamijaukao i počeo radosno skakutati, šapicama razgrčući latice. Raspršile su se kao pahuljice šireći svoj predivan miris uokolo. Gradonačelnik, pun neočekivanih nevolja, ljut i opasan, počeo je mlatarati rukama kao muhomlatom. Zadobio je ogrebotine od mačka Stipe koji je pomislio da se Žabonačelnik želi s njime i laticama igrati i dobro zabaviti. Vidjevši što se dogodilo, Šiljo je pozvao je žabopolicajca Srećka i žabopolicajku Slavicu s namjerom da ovaj slučaj krađe riješe oni. Time bi pravda bila zadovoljena, a kradljivac latica bio bi kažnjen za svoje nedjelo. Stigavši na dvorište gradonačelnika Kuckograda, čuvari pravde žabopolicajci proveli su istragu i zaključili slučaj utvrdivši Žabonačelnikovu krivnju. Žabonačelnik se posramio zbog svog čina i nepoštenja, a najviše mu je bilo žao što je izgubio povjerenje stanovnika svoga grada. Šiljinu dobrotu i savjesnost njegovi sugrađani, kukci i male životinije, su veoma cijenili. Želja svih stanovnika je bila da on bude izabran za novog gradonačelnika Kukcograda pa su ga prozvali Šiljonačelnikom. Mačak Stipe postao mu je vjerni suradnik i pomagač u poslu.

Gabriel Hainešek

Gabriel Hainešek

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS