To što ga je mučilo dogodilo se jučer. Kao i inače išao je u vrt i nabasao na nešto neobično. Bio je to pas Charles koji je nešto zakopavao odmah pokraj mamina najdražeg cvijeća. Po svemu se rasula zemlja. Oko njega se zbivalo nešto neobično. Okupili su se mali listovi koji su se kretali. Šiljo nije vjerovao. Lišće se kreće??? rekao je. Ispod lišća izašla je plašljiva vojska Žabograda. Bili su to vojnici Miroslav, Branimir, Zdeslav, Tomislav, Antun, Zvonko i drugi. A na čelu vojske bio je General Vikić. Bok Šiljo, mi smo uzeli lišće da nas ne zatrpa zemlja, a i dobili smo dojavu da Charles zakopava nešto neobično. Oprostite dečki, još se navikavam da postoji Žabograd. Što to zakopavaš Charles? Vaf-vaf, našao sam ovo u šetnji. Kad me nitko nije želio prošetati otišao sam sam. A baš se pitam tko je to….hmmm ,, Oprosti frende, a gdje si to našao??? Bilo je to pokraj onog znanstvenog centra koji proučava kremiju, biolignju i fizikoligu. Misliš na fiziku, kemiju i biologiju? Da, te stvari. Uglavnom Milica i ja smo šetali i vidjeli tamo pametne mačke. Da ih nije bilo pogazio bi me Ždero, onaj kamionđija koji stalno pije i vozi s dvije lijeve noge… Ne zanimaju nas te razmirice nego se vrati na priču, rekla je Žabogradska novinarka patka Zdravka koja piše za Žablji glas. Čim je čula novosti doletjela je do mjesta događaja. Nakon što me spasila vidjeli smo kako neki znanstvenik baca ovu svjetlucavu kost u kontejner sav ljutit jer ne funkcionira. Ja sam je samo pokupio, reče Charles pokazujući svjetlucavu kost. Vauuu, oglasi se glas ljubičica Ljubice i Ljube. To je nevjerojatno. A čemu služi? pita Šiljo uzimajući kost. Odjednom je postao malen kao patuljak. Bio je manji od zeca Petra, a veći od generala Vikića. Aaaaa!!! Što mi se događa. Kad je konačno prestao vrištati okrenuo se okolo i shvatio da se smanjio. Ugledao je grad Žabograd. Prostirao se od čempresa Čička na kojem ptičice imaju kućice i zec Petar ima jazbinu, pa sve do kraja ograde gdje mravi Žabovojnici drže stražu. Kad se smanjio iz Žabograda su istrčali Žabonačelnik Đuro i njegova supruga Žaba Baba. Nije im bilo jasno što se događa. Nakon temeljitog objašnjavanja koje je vodio Charles, Žabonačelnik Đuro reče – jako zanimljivo! Je li to što se Šiljo smanjio ili to koliko je ovaj pas izgovorio riječi u jednoj minuti? Svi prasnuše u smijeh. Za to vrijeme stršljen Radovan i stršljen Goran spavali su u napuštenoj šupi pokraj vrta. Tamo je bilo udobno, a i bilo je puno vreća u kojima je bilo toplo. Izležavali su se dok nisu čuli glasove. Bilo je malo Aaaa, malo Vauuu i malo Uuuuuuu. Nakon toga poslali su špijuna stršljena Branka koji je sve pažljivo promatrao iz daleka. Dojavio je šefu Radovanu novosti. Svi su stršljeni krenuli u napad jer je Radovan želio sve za sebe. Sad je htio svjetleću kost. Mislio je da će pomoću nje postati velik i svima sijati strah. Svi su vrisnuli i sakrili se u skrovište. Vidjeli su stršljena kako ubodom napada Charlesa. Uzeli su mu kost i odletjeli. Nakon napada mještani su polako izlazili iz skrovišta u kojem su se sakrili. Šiljo se povećao i svi su bili u tišini. Zašto stršljeni sve upropaste? rekao je Šiljo. Spremio se jer je morao ići u školu. Ali stalno je razmišljao o svjetlećoj kosti. Šilju je to jako mučilo i nakon škole. Kad se vratio razgovarao se s ježicom Bodljicom koja ga je pokušala utješiti i ohrabriti. Trebamo plan za protunapad. Cijeli život se skrivamo od stršljena, a nas ima puno više. Kad bi se udružili sigurno bi ih pobijedili. Možemo mi to. Sve je ohrabrila i već je žabopolicajac Srećko uz pomoć pomoćnice Zečice Slavice planirao plan za protunapad u vojnom bunkeru. Patka Zlatka nam se javila s mjesta događaja. Dragi svi, hvala na slušanju, evo prenosim vam rečenice iz bunkera. Upravo se odvija skup policije, gradonačelnika i vojske. Jel izgledam dobro na kameri? upita Žabonačelnik Đuro. Ovako ćemo napasti, reče Srećko. Izgubili smo prijem… bila su to neka od javljanja iz bunkera. Kad su svi izašli i dogovorili detalje krenuo je napad. Juriš! povikao je Đuro. Mravi su se spuštali malim papirnatim avionima s krova Šiljine kuće. Kad su došli blizu pčele su ih primile i spustile na tlo, a avioni su ušli u šupu kroz razbijeni prozor. To je dalo znak stršljenima da netko napada Svi stršljeni su pod vodstvom Gorana krenuli u napad. Radovan je ostao čuvati kost s još dva stršljena. Onda je Šiljo zatvorio prozor tkaninom pa nisu mogli izaći. Jedini izlaz bila su vrata. Kad se izašli kroz vrata dočekalo ih je bombardiranje kuglama meda koji je bio tako ljepljiv da su se stršljeni zalijepili za zid. Desetak stršljena imalo je namjeru pobjeći ali Žabolječnik Hektor Sova ih je dočekao i pomoću Medicinske sestre Helene stonoge strpao u tkaninu koju nisu mogli probiti. Imali su tek malo zraka za disanje. Šiljo i Petar Zecimir otvorili su vrata kao u nekom američkom filmu i onda su unutra uletjele leptirice Mirna, Bubala i Kiki. Bacale su medene bombe na njih. Radovan je ostao sam i bespomoćan. Htio je Šilji vratiti kost kao da se ništa nije dogodilo. Šiljo je uzeo kost i rekao mu da prestane plašiti žabograđane inače će imati posla s njim. Stršljen Radovan se isprva malo durio a onda je postao dobar i odlučio se u preseliti u hotel za kukce Mirjana. Taj hotel vodila je stršljenica u koju se zaljubio. Zbog nje je želio biti zao zato što je mislio da će joj se tako više svidjeti.
Nikol Kožarec
Loading ...