Bio je prekrasan dan u prosincu i svi stanovnici Čarobnog vrta su se veseli jer je snijeg bio najavljen u prognozi. Pripremili su zimsku odjeću i lopate za čišćenje snijega. Djeca vrta nisu mogla spavati od uzbuđenja. Majke Čarobnoga vrta su pripremale potrebne sastojke za ukusne Božićne kolačiće. Dječicu su rano ujutro probudili mirisi kolačića. Očevi su išli čistiti snijeg, a djeca su spremno čekala igranje u snijegu. Nakon nekog vremena majke vrta su počele zvati djecu u kuću na doručak. Žaba Baba je uvijek imala najbolje kolačiće ali je svima bila dosadna sa svojim starinskim pričama npr. kako je to bilo prije… Žabonačelnik Đuro je mislio da će poludjeti od stalno istih priča svoje žene. Božić se bližio i djeca su jedva čekala poklone ispod bora. Svi roditelji vrta išli su u potragu za odgovarajućim poklonima za njihovu djecu. Hektor i Helena prvi su ušli u dućan, a zatim i svi ostali parovi. Poslije kupovine i zamatanja poklona došao je red na ručak. Za ručak su imali juhicu, ribu i krumpir. Djeca vrta su se otišla zajedno igrati u snijeg dok još nije pao mrak. Poslije par sati ušli su u kuću svi mokri. Majke su skuhale vruću čokoladu kako bi ugrijale svoju zaigranu dječicu. Poslije večere, i nakon kupanja u vrućoj kadi, na red je došlo spavanje. Bili su jako uzbuđeni. Pa sutra je Božić! Djeca vrta su vidjela poklone ispod bora i jedino o čemu su trenutno mogli razmišljati su bili ti isti pokloni. Roditelji su učili djecu da sreća nije u materijalnome obliku, ali oni su ipak bili samo djeca. Sva djeca Čarobnoga vrta su htjela čekati ponoć da bi odmah mogli otvoriti poklone. Za to nije bilo šanse, roditelji vrta to nisu podržali i poslali su ih na spavanje. Djeca su bila jako ljuta, a pogotovo mala žabica gospodina Žabonačelnika. Ako se pitate zašto je bila ljuta pa evo odgovora… Bila je ljuta jer je uvijek imala sve što je htjela i bila je jako razmažena. Ona se zvala Dušica jer je, naravno, bila tatina dušica. Sva ostala djeca su joj bila zavidna i htjela su imati sve što ona ima ali su se bez obzira družili sa njom. Ona je ipak davala najbolje i najskuplje poklone i uvijek išla gdje želi. Na kraju je ona jedina otvorila poklon u ponoć jer njen otac nije mogao gledati Dušicu kako ide spavati ljuta. Drugo jutro nitko od dječice nije se sjećao svoje ljutnje, mislili su samo na poklone. Svi su bili zadovoljni svojim poklonima ali se onda dogodilo nešto strašno… U Čaroban vrt je došao stršljen Radovan s lošom namjerom. Htio je uzeti svima poklone i uništiti Božić svoj djeci vrta. Žabica Dušica je bila toliko tužna da je napravila potok suza. A i ostala djeca bila su žalosna. Radovan se s njihovim poklonima sakrio u svoju košnicu. Djeca nisu odustajala u potrazi za poklonima te su sve pčelice, žabice, bumbari, bubamare, skakavci, mravi, ose, mušice krenuli u napad na stršljena Radovana. Stršljen Radovan popustio je na njihovo navaljivanje i ostavio si je samo jedan poklon, onaj od Dušice. Ona je umjesto da je išla u potragu za poklonima, bila je kod kuće i plakala. Na kraju nije svoj poklon dobila natrag. Poslije je bila ljuta na svog oca Žabonačelnika jer je mislila da on treba ići po njen da se ona ne uprlja u blatu. Na kraju su sva djeca vrta bila sretna i zadovoljna a Dušica tužna, ljuta i naravno i dalje jako razmažena.
Ema Ivkovčić
Loading ...