Tag Archives: nestanak

Šiljo je nestao – krimi

Jednog jutra u Čarobnom vrtu stanovnici su imali čajanku. Bili su tu leptiri Marko i Darko, mačak Ivan, pas Dragomir, bubamare Božica, Ruža i Jelena te ptičice Nikolina i Nikola. S njima je bio i Saša zvan Šiljo. Inače je jako nespretan i gotovo uvijek kasni. Tog se jutra ništa nije dešavalo, bilo je mirno. U podne je Šiljo bio na ručku s Žabonačelnikom Đurom i njegovom suprugom. Nakon ručka su popili čaj i otišli. Navečer su stanovnici trebali imati večeru sa Žabonačelnikom, svi su se pojavili samo Šiljo nije… Nakon što su vidjeli da Šilje nema, pomislili su da opet kasni, pa su malo pričekali. Nije ga bilo. Večerali su i otišli spavati. Sutradan ujutro, Šiljo se nije pojavio ni na doručku. To je već bilo malo čudno. Tad su stanovnici počeli sumnjati. Pas Dragomir otišao je do njegove kuće, pokucao, ali nitko nije otvarao. Ušao je u kuću kroz prozor i vidio da Šilje nigdje nema. Otišao je do ostalih stanovnika i rekao im sav uspuhan: Šilje nema! Pozovite Srećka! Bubamara Ruža odmah je pozvala policajca Srećka. Nakon deset minuta došli su Žabopolicajac Srećko i njegova kolegica Slavica. Što se dogodilo? upitao je Srećko. Odgovori mu Dragomir: Šilje nema! Nestao je! Srećko je sve zapisao i on i Slavica vratili su se u stanicu. Pozvali su u pomoć i detektiva Josipa. Počela je istraga. Razgovarao je prvo s životinjama u vrtu. Nitko od njih ništa nije vidio. Otišao je u Šiljinu kuću te istražio kuću. Nije našao ništa sumnjivo. Šiljo je na prozoru imao rozu klupicu s cvjetićima. Cvjetići su lijepe plave boje i govore. Cvjetići su Josipu rekli da nisu ništa vidjeli ali su čuli zujanje. Također su rekli da su čuli kako Šiljo viče: Upomoć! Rekli su da je vika i zujanje išla u smjeru kuće stršljena Radovana. Detektivu Josipu odmah je sve bilo jasno. Na putu do Radovanove kuće Josip je vidio pticu Jasnu i pitao je: Jesi li slučajno vidjela Šilju ili stršljena Radovana? Vidjela je Radovana kako nešto nosi i čula je viku. Josip je sad sve povezao. Sa Srečkom i Slavicom zaputio se u Radovanovu kuću. Vidjeli su Radovana kako odmara te ga pitali za Šilju. Ma uopće ga nisam vidio, odgovorio je. Josiš je želi pretražiti kuću ali Radovan nije dao: Ne smiješ, nemaš sudsko odobrenje. Josip se vratio u stanicu te poslao Srećka i Slavicu na sud po odobrenje za pretragu. Kad su se Srećko i Slavica vratili s odobrenjem, Josip se odmah zaputio u Radovanovu kuću. Pokazao je Radovanu dozvolu i pretražio kuću. U garaži je našao samo alat. U spavaćoj sobi nije našao ništa, a u dnevnoj sobi bilo je uže. Samo jedno mjesto nije pretražio – podrum. U podrumu je vidio svijeću, par stolaca i čulo se mrmljanje. Odmah je pozvao pojačanje. Došli su policajci Srećko, Slavica, Leon i Vesna. Čuli su kako su vrata zalupila. Od tog trenutka nisu više čuli detektiva Josipa. Ušli su u kuću i vidjeli Radovana kako veže Josipa. Odmah su uhapsili Radovana i oslobodili Josipa. A u podrumu, u najdaljem kutu bio je i Šiljo. Šiljo je bio presretan jer je napokon vidio dan, a Josip i Žabopolicajci su uhvatili najvećeg kriminalca u vrtu. Nakon tog dana svi u vrtu žive sretno. Radovan je dobio deset godina zatvorske kazne. Pokušao je pobjeći ali nije mu išlo. To mu je samo produžilo kaznu na 30 godina.

Vito Križan

Vito Križan

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Nestanak ježevih bodlji – Krimi

Jednom davno u Čarobnom vrtu živjeli su: muhe, komarci, žabe, gliste, mravi, skakavci, ose, pčele, bumbari, stršljeni i drugi kukci. Svi su imali svoj dom i mjesto gdje spavaju. Ponekad su spavali pomiješano  skakavac sa bumbarom, jež sa mravima i sl. Samo su Žabonačelnik i njegova supruga Žaba Baba spavali odvojeno na jednom dijelu vrta gdje nitko drugi nije smio spavati osim njih. S njima su živjeli  Žabopolicajac Srećko i Žabopolicajka Slavica. Ponekad su spavali izmiješano, komarci s bumbarima, gliste s muhama i slično, ali stršljen Radovan se nije pridržavao pravila. On je spavao kako želi. Jež je svake večeri stavljao svoje bodlje na isto mjesto. Stršljen je znao gdje su bodlje. Jedne večeri je kao i obično stavio na bodlje na mjesto i zaspao. Žabonačelnik Đuro uvijek mora vidjeti da svi spavaju prije nego što samo ode spavati. Radovan se samo pravio da spava. Glumio je. Kad je Đuro zaspao, stršljen Radovan je uzeo ježeve bodlje i sakrio ih u šumu. Vratio se brzo i otišao spavati tako da nitko ne primjeti gdje je bio. Jutro nakon toga kad su sve svi probudili jež nije našao svoje bodlje. Otišao je pitati Žabonačelnika što da radi. Đuro je poslao sve ostale male životinje u potragu za bodljama. Svugdje su ih tražili, ali nisu našli. Primijetili su da nema stršljena Radovana. Jež je rekao da idu tražiti i njega. Dugo su ga tražili. Nisu našli ni njega. Dok su ga tražili pao je mrak pa su se krenuli vraćati u svoj vrt. Dogovorili su se da će rano ustati i ponovno ići u potragu. Tako je i bilo. Ali nisu ga mogli naći, ni njega ni ježićeve bodlje. Žaba Baba poslala ih je da pretraže šumu cijelu šumu jer je možda tamo. Nakon pola dana traženja htjeli su odustati, ali čuli su da netko plače. Približili su se da vide tko plače i vidjeli su stršljena Radovana. Pitali su ga zašto plače i zašto nije u Čarobnom vrtu. Rekao im je da je tužan. Obećali su mu da se neće ljutiti i da im samo kaže kakav ima problem. Priznao im je da je on kriv za sve. Jež je došao do njega i pitao ga zašto je to učinio. Pozvao ga je malo dalje od svih da pričaju i da mu kaže istinu. Stršljen Radovan mu je rekao zašto je sakrio bodlje. Sakrio je bodlje jer ga nitko ne voli. Ježu je stršljena bilo žao. Objasnio mu je da ga svi vole, ali se ne ponaša lijepo. Stršljen se ispričao ježu i dogovorili su se da će se družiti i biti dobri prijatelji. Vratili su se u Čarobni vrt. Rekli su sve to Žabonačelniku i bio je sretan što su se pomirili. Zajedno su tražili hranu, spavali, šetali šumom, zabavljali se. Radili su zabave svako malo od kako su se pomirili. Svaku zabavu je radila druga životinja. Došao je red na stršljena Radovana. Nije znao kako ju napraviti jer ju nikada nije radio pa je otišao po savjet ježu. Jež mu je pomogao sve organizirati. Stršljenova zabava je bila najbolja. Drugi dan ga je pozvao Žabonačelnik i javno ga pohvalio. Stršljen Radovan se zahvalio ježu što mu je pomogao i što mu je oprostio za sve. Nastavili su sa zabavom i svi su bili sretni.

Tea Matijaščić

Tea Matijaščić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Nestanak hotela za kukce – Krimi

Nakon Šiljinog mrmljanja u bradu, sve pčele, žabe, leptiri, mačke, psi, žirafe, slonovi, bubamare, mravi, skakavci, muhe, komarci, mušice, ose, bumbari, moljci, gusjenice, puževi, gliste, ptičice, ježevi, pa čak i stršljeni znali su da je Šijo ljut i da nešto nije u redu. Šiljo nikome, pa čak niti tati Vladeku ili tati Kravati nije ispričao što ga muči. Tati Kravati odmah je bilo jasno da mu Šiljo nešto taji, inače nikada nije bio ljut. Rijetko kada posvađa se sa svojom malom sekom Vjekom. Mama Tamara ili mama Drama ipak je znala za problem. Napravila je Šiljinu najdražu večeru, no ni to nije uspjelo. Nitko u obitelji nije znao kako pomoći. Slijedećeg jutra, u zoru, mama Drama i tata Kravata pozvali su Žaboliječnika Hektora, ako im on može reći, je li Šiljo bolestan, jer im je ponestajalo ideja. Hektor nije pronašao nikakvu bolest koja bi mogla nauditi Šilji. Šiljo je nakon doručka otišao u šetnju, kako bi malo razbistrio misli od sve uznemirenosti i užurbanosti u domu. Šećući po livadi, zamijetio je nešto čudno. Jedan od hotela za kukce je nestao. Bili su tamo i plavi hotel koji je pripadao zločestim i uvijek mrzovoljnim komarcima, i žuti koji je pripadao ubrzanim pčelama, i crveni za bubamare, i zeleni za skakavce. No nigdje nije bilo prekrasnog, raskošnog ljubičastog koji je pripadao pticama pjevicama. Šiljo je s čuđenjem i lošim predosjećajem, nastavio hodati. Nije mu bilo svejedno jer su ga inače ptice pjevice uvijek dočekale s novom dražesnom pjesmicom. Danas nije bilo pjesme ni ptice pjevice, što je bilo vrlo čudno. Šiljina savjest nije dopustila Šilji da zažmiri na ovo, pa se uputio Žabogradonačelniku Đuri. Đuro se iznenadio. U njegovu Žabogradu nikada nije bilo lopova koji bi narušili mir stanovnicima Žabograda. Savjetovao je Šilji da ove nadolazeće dane ima pomno otvorene oči i dobro gleda ima li koga sumnjivog u gradu. Šiljo je ozbiljno shvatio zadatak, no nije mu bilo svejedno. Došla je i večer, a do Šiljine sobe došao je čudan miris. Nisu to bili zagoreni kolači niti jelo mame Drame. Bio je to miris dima. Šiljo je brzinom munje istrčao van iz kuće i vidio da crveni hotel za bubamare gori. Sve bubamare bile su vani, nije bilo niti jedne ozlijeđene. Šiljo je znao da je ovo djelo istog lopova koji je jutros ukrao ljubičasti hotel za ptice pjevice zajedno s pticama pjevicama. Brzo je otišao Žabogradonačelniku Đuri te su njih dvojica shvatili da je ovo bilo upozorenje i da sad sve trebaju raditi u tajnosti. U gradu Žabogradu postoji krtica koja sve otkriva lopovu. Odlučili su nikome ne reći o novonastaloj situaciji. Bilo je mirno do ručka. Šiljo je s obitelji priredio divnu gozbu. No, nešto Šilji nikako nije davalo mira. Opet ta njegova savjest. Izmislio je izgovor da malo prošeta Žabogradom kako bi bio siguran da je sve uredu. Zbog jučerašnjeg požara, sve bubamare bile su premještene u žuti hotel koji je pripadao pčelama. Sljedećih tjedan dana, bubamare bi trebale biti gošće pčelama. Ali tajanstveni lopov tako nije planirao. Ukrao je i žuti hotel s ubrzanim pčelama. A dobio je i bonus, bubamare. Šiljo je opet bio u pravu, samo ni ovoga puta nije bio brži od tajanstvenog lopova. Žabonačelniku Đuri već je polako bilo dosta. Odlučio je razgovarati sa stršljenom Radovanom. I zaključio je da on nije uopće kriv. On im je savjetovao da patroliraju danas do kraja dana, a i sutra, pred hotelima. Žabogradonačelniku Đuri ova se ideja svidjela i htio je o tome razgovarati s Žaboministrom Ivekom. Iveka nije nigdje bilo. Otišao je na odmor i već tjednima o njemu nitko nije čuo baš ništa. Opremili su pojačanje i postavili ih pred hotel. Čekali su lopova. Čekali su, i čekali, i čekali…pa nakon dugog čekanja i dočekali lopova pred zelenim hotelom za skakavce. Okružili su ga, uhvatili i igra je bila gotova. Lopov je imao masku. Kad je Šiljo skinuo tu masku s lopova vidio je ispod nje Žaboministra Iveka. Svi baš svi, do zadnjeg, najmlađeg skakavca bili su u šoku. Nije bilo normalno vidjeti odgovornu i pouzdanu osobu da okolo krade hotele za kukce i pali ih. Žabogradonačelnik Đuro, bio je sav u šoku, totalno izbezumljen ponašanjem Žaboministra Iveka. Ali, gdje je sad ljubičasti hotel zajedno s pticama pjevicama, gdje su bubamare i pčele te žuti hotel? Svi od reda krenuli su prema Ivekovoj kući. U mračnom podrumu pronašli su sve hotele i životinje, odnosno kukce. Ministar Ivek morao je dati ostavku i završio je u zatvoru.

Tara Vitas

Tara Vitas

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS