Category Archives: Krimi priča

Misteriozna ubojstva – Krimi

Jutros u Čarobnom vrtu Žaboliječnik Hektor je misteriozno nestao. Žabopolicajac Srećko je sumnjao da je stršljen Radovan nešto naumio. Kada je Žabopolicajac Srećko ušao u stan liječnika Hektora vidio je njegovo mrtvo tijelo. Na tijelu vidio se ubod žalca. Srećko je odmah pomislio na sumnivca. Nešto kasnije spazili su u dućanu Radovana, te su kupci pozvali policiju. Žabopolicajac Srećko u trenu je bio u dućanu. Radovan je kupovao kremu za žalac. Srećko i njegova pomoćnica Slavica prišuljali su se Radovanu. Kada su se dovoljo približili skočili su na njega i stavili mu lisice na krila, ruke i noge. Što sam skrivio, upitao je Radovan. Uhićen si za ubojstvo Žaboliječnika Hektora. Zar je on mrtav? Upitao je Radovan tvrdeći da je nevin. Stavili su stršljena u Žaboauto i odveli ga u policijsku stanicu. Stavili su ga u Glavni zatvor Čarobnog vrta u čeliju broj 57. Drugi dan umro je Žaboministar Ivek. Čim je čuo vijest policajac Srećko otišao je do zatvora i pogledao je li Radovan još uvijek tamo. Radovan se nije pomaknuo iz svoje ćelije. Možda sam uhitio krivu životinju? Ili je samo pobjegao? Upitao se Srećko. Premijestili su Radovana u drugu ćeliju i pogledali je li iskopao rupu u tlu ili je možda odletio kroz prozor. U ćeliji nisu bili nikakvi tragovi bijega. Otišao je pogledati na kamere ali odmah mu je bilo jasno da je Radovan cijelu noć bio na svojemu mjestu. Srećko je odlučio porazgovarati sa stršljenom. Ti stvarno nisi ubio Hektora i Žaboministra Iveka? Nisam, odgovorio je stršljen. Znaš li možda tko od pčela, osa i stršljena bi mogao učiniti takvo što? upitao je Srećko. Ne znam stvarno, ja sam jedina zla životinja, ali ovaj put nisam ja, odgovorio je. Vratit ću se poslije po više informacija, dodao je policajac i otišao na mjesto zločina.  Mrtvo tijelo ministra imalo je identičan trag uboda kao i tijelo liječnika Hektora. Zločinac je ostavio poruku za Srećka. U poruci je pisalo: Sretno s pronalaženjem sljedeće žrtve. Ako je pronađete to vam je pola puta do toga da nađete mene. SRETNO SREĆKO. Hmm gdje bi mogao ostaviti tijelo. Kaže da će biti teško pronalazivo. Opet je odlučio razgovarati s Radovanom. Znaš li možda gdje bi serijski ubojica sakrio mrtvo tijelo? U košnici, Radovan je odmah odgovorio. Da, bravo! Hvala ti. Srećko je otišao do grada gdje se nalazi jedina košnica u vrtu. Čim je ušao u košnicu uočio je ŽabuBabu i njezino tijelo kako visi sa stijene. Odmah su ga svi stršljeni iz košnice napali. Njihova matica im je naredila da prestranu te je htjela porazgovarati sa Srećkom. Rekla je: pomozi mi da ubijem još nekoliko ljudi, pa me možeš uhititi. Ako ne pristaneš ubit će te moji sluge. Neću pristati nikada, uostalom zašto bih kad te mogu sad odmah uhititi, bio je hrabar Srećko. Samo se nasmijala. Sretno s prolaženjem kroz moju vojsku. Ubit ću i tebe i od tvojeg tijela napraviti hranu za moje sluge, rekla je matica. Možeš slobodno ali preko mene, rekao je Radovan iza njihovih leđa. Lako je izašao iz zatvora jer je Srećko u silnom uzbuđenju zaboravio zaključati vrata. Radovan je doletio i ubio svoju sestru. No Radovan je tako ostao bez žalca, pa je i on također umro. Nekoliko dana poslije bio je sprovod svih žrtava napada. U spomen podigli su kip Radovana jer je spasio Čarobni vrt od zle sestre.

Dominik Šaravanja

Dominik Šaravanja

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Krađa leptirove kućice – Krimi

  1. rujna 2023. u vrtu se dogodila krađa. Bila je to krađa koja se dogodila bubamari Jeleni, mravima Mirku i Janku, pčelici Jani, glisti Mari, mački Mimi, slonu Garfildu, ježu Zvonimiru, leptiru i psu Donu. Ukraden je hotel za leptire u vrtu punom cvijeća svakakvih oblika i vrsta. Bilo je puno kućica ali baš je nestao hotel za leptire. Osumnjičeni su odmah mačka Mimi, slon Garfild i pas. Dogodilo se kad su svi bili na proslavi u jednom djelu vrta. Vratili su se kući i odjednom zavikali su tri mala leptirića: GDJE JE NAŠ DOM? Svi su izašli na ulicu i gledali što se dogača. U kućici nije bilo psa Dona, mačke Mimi i slona Garfida. Odmah su posumnjali na njih. Leptiri su ostali budni cijelu noć jer nisu imali gdje spavati. A onda u ranu zoru vratili su se Mimi, Don i Garfild. Leptiri su odmah pitali Mimi i ostale zašto su im uzeli njihovu kućicu. Oni su zastali i nisu znali što na to reći. Odjednom se javio Don: Pa nismo vam mi uzeli kućicu. A gdje je onda naš dom? Jedino vas nije bilo cijelu noć, odgovorili su leptiri. Mi smo bili u šumi. Nešto ste mi sumnjivi, dodao je leptir. Pa dobro, a gdje je onda naša kućica, gdje ćemo spavati, moramo pretražiti cijeli vrt. Možda ju je netko sakrio. Ali što ako je ne nađemo? Morat ćemo spavati na travi ili na drvetu nekoliko dana. Hladno je. Smrznut ćemo se. Idemo do susjeda pitati je li netko nešto vidio. Naša kućica je bila tako lijepa. Ljubičasta.  Stigli su do kuće  u kojoj živi Mimi, Garfild i Don. Njih opet nije bilo. Leptiri su tada bili jako ljuti. Znali su da rade nešto čudno. Tiho i polako otišli su provjeriti u šumu kako bi vidjeli što se tamo događa i gdje je njihov dom. Tamo nije bilo nikoga. Odjednom se začulo kako je netko nešto bacio. Svi su se preplašili i u prvi čas pobjegli. Nakon nekog vremena vratili su se i ugledali nekog čovjeka. Bio je to  Sašin tata Vladek, on je sjekao drva. Pitali su ga je li možda vidio mačku, psa i slona. Zašto ih tražite? pitao je. Netko nam je uzeo kućicu jučer dok smo bili na zabavi. Možda je to bio netko iz nekog drugog vrta, upozorio ih je tata. Gle, stvarno, idemo vidjeti u neki drugi vrt, zaključili su leptiri. Hvala na pomoći, tata Vladek. Kucali su na vrata od vrta do vrta, pitali i tražili svoju ljubičastu kućicu. Gusjenica se jako zainteresirala i tražila s njima. U njenom vrtu nije bilo ljubičaste kućice. Leptiri su na kraju zaključili da je to učinio ipak netko iz njihovog vrta. Kućica im je bila važna jer su trebali uskoro slaviti rođendan, bez kućice to nisu imali gdje. Idemo nekoga pitati možemo li prespavati kod njega. Pa smrznut ćemo se preko noći. Možda žirafa Mina ima malo mjesta za nas. Žirafa se tome razveselila. Napokon je dobila društvo. Bila je sama i bilo joj je dosadno. Sutra ćemo je tražiti ponovno, da ti više ne smetamo, rekli su leptiri. Hvala ti puno, draga naša žirafo. Za rođendan su joj obećali proslavu i tortu, samo im je trebao prostor gdje bi ga slavili jer za žirafu treba puno mjesta i velika kućica.  Mali leptirić, maza cijelog vrta, sjetio se i zamolio tatu Vladeka da im napravi novu kućicu. Nagovorio je tatu bez problema. Bio im je to njegov poklon za rođendan. Hvala ti puno, tata Vladek. I Šiljo bi ti mogao pomoći, rekli su. Cijela priča završila se veselo.

Antea Bencalić

Antea Bencalić

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • LinkedIn
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS